Piše: Nikola POPOVIĆ
Ako se śetimo kako je Žan Pol Sartr nazvao ljude koji lijepe etikete, tu riječ možemo upotrijebiti za učesnike u polemici koji su branili Rječnik. A njih je malo. Dva izdanka ku- će Brkovića, jedna koministarka, jedan potpredśednik Ure i jedan od obrađivača koji je skromno reagovao. Ostala četvorka, ili bolje reći „paklena kombinacija“, pokušala je da opravdane kritike relativizuje izbjegavajući odgovore na konkretna pitanja koja su postavili mnogi. Neophodno je ući u njihov diskurs da bi javnost shvatila šta oni rade i koliko zapravo oni sami politizuju polemiku. Kao što je poznato, polemiku je otvorio kritičko-naučni osvrt prof. dr Adnana Čirgića. Mnogo je vode proteklo prije no su stigla dva reagovanja s akademskih visina, bez su- štinskoga odgovora i na jedno postavljeno pitanje, ali s podmetanjem nekih izjava kojih u tekstu na koji se reaguje nije bilo. Zatim su uslijedile kritič- ke opservacije ostalih intelektualaca i brojna „problematič- n a “ p i t a n j a .
C ANU je odgovorio više nego nisko, diskvalifikujući kritiku i glumeći autoritet. Na novo postavljanje pitanja CANU je počeo da skraćuje svoja saop- štenja, falilo je samo da neko iz Akademije umjesto riječi na odgovor utisne emotikon ili stiker. Umjesto emotikona ili stikera, počela je politizacija. A evo i konkretnih dokaza. Odgovore branitelja CANU boldovali smo kako bi ih čitaoci lakše uočili. CANU i Autorski tim dezavuisali su, prele- ćeli, zaboravili, zaobišli čitav dijapazon pitanja. Tatjana Đurišić-Bečanović pokušala je ova pitanja prebaciti na polje politike, za koju, kako vidimo, nema dara. Umjesto da pokuša da opere obraz sebi i svojima kolegama, odlučila je da se postavi u ulogu žrtve te da sve naučne propuste i ukazivanje na njih predstavi kao napad vlasti na nju. Pa kaže: Afera ,,Rječnik“ najbolje pokazuje koliko je uzdrman neprikosnoveni Gospodar Crne Gore, jer je morao da prihvati kontrolore iz redova opozicije (!). Svoj bijes, izazvan nezapamćenim političkim poniženjem, on sada iskaljuje na Građanskom pokretu URA, koji s pravom prepoznaje kao najozbiljniju prijetnju svom apsolutizmu.
Na pitanje po kojoj je metodologiji razvrstana književna i narodna leksika i kojom savremenom metodologijom su „narodni“ leksemi dati u standardnom akcenatskom liku, Bečanović je istakla: stoga je teška verbalna artiljerija Milovih junoša, i po đe kojeg bjelokosog starine Novaka, sa još jedne od njegovih privatnih obrazovnih institucija, usmjerena na URU, koja se kao slučajno i uzgredno pominje uz Rječnik. A Rječ- nik je samo povod da se nanese politička šteta Građanskom pokretu i poljulja povjerenje nacionalnih manjina u tu političku grupaciju. Na pitanja stručne prirode koja su postavili profesori FCJK: „na koju se savremenu literaturu pozivaju stručnjaci CANU kad jednače standardni i književni jezik? Čija su istraživanja pokazala da crnogorski jezik baštini ekavicu? Ako je Rječnik rađen na osnovu korpusa, zašto se među odrednicama nijesu našli i ekavizmi kojima obiluju primjeri za ilustraciju tih odrednica? Na osnovu koje metodol o g i j e i l i t e r a t u r e s u leksikografski stručnjaci CANU došli do zaključka da je jezička pripadnost pisca isto što i nacionalna pripadnost njegova“ – Bečanović je odlučila argumentovano odgovoriti: Veoma je indikativno što je jedan od manjinskih poslanika spas zatražio od ministarke nauke, međunarodno priznate falsifikatorke, koja je još odavno bacila oko na Crnogorsku akademiju. Ona u jednom dopisu iznosi svoju ,,naučnu“ strategiju koncentracije, koja neodoljivo podsjeća na strategiju integracije druge velike naučnice DPS-a – gospođe Vojvodić.
Ali naravno, ovo nije politizacija. Ovo profesorica Bečanović primjenjuje najsavremeniju metodologiju koju je naučila od Rajke Glušice. Zato je na pitanja: „Na čemu je bazirano saznanje da su fonetika i fonologija i morfonologija sinonimi? Kad ćemo saznati koji su to glagoli u crnogorskome jeziku koji nemaju infinitiv? Koji su to glagoli različitoga vida a istoga značenja? Kako to jotacija utiče na akcentuaciju“ – odlučila da u duhu Levija Strosa i Ferdinanda de Sosira, strukturalistički, bez ikakve politizacije da odgovor: Ubrzo potom ova ista Vlada, koja zagovara sinergiju potencijala, otvara Fakultet za crnogorski jezik i knji- ževnost - pravi centar izvrsnosti i, kako reče tadaš- nji ministar prosvjete Migo Stijepović, „zdravu konkurenciju“, potpuno u skladu s plemenitom strategijom sprečavanja konflikata me- đu ustanovama i naučnicima. Pa ko pretekne! Sve su šanse na strani Vladinih eksperata: mladost, neznanje, odsustvo naučnih titula, akademskih zvanja i referenci, poslušnost, podobnost...
Zaista bi profesori s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i brojni drugi intelektualci trebalo da prestanu s politizacijom profesorice Bečanović. Pa zar ne vidite da dotična u polemici liči na Umberta Eka – lično! Njeno visoko poznavanje semiotike omogućilo joj je da na pitanje: „Koja je razlika između fonema i glasa?“ – odgovori kao da je ona sama autor Semiosfere: Umjesto da se poslanici manjinskih naroda bave stvarnim problemima, DPS im servira ubajaćene identitetske kolače, dodajući pritom da moralne lekcije DPS poslušnika, plasirane sa stranica partijskog glasila, izazivaju samo mučninu, tešku, sartrovsku. Umjesto o izbornim krađama i neregularnostima pričajmo o Rječniku, Parlament očigledno nema pametnija posla nego da razrađuje propagandni materijal DPS-a. U čerečenje Rječnika uključuje se i Nik Đeljošaj, sadašnji poslanik a bivši Migov saradnik u Ministarstvu prosvjete, koji se nije zabrinuo za Albance, nego je samo dobio zadatak od bivšeg poslodavca, mada ni to nije dovoljno opravdanje da neko traži spaljivanje knjige. Ali svakako jeste veoma loš predizborni marketing.
Čista, egzaktna nauka prodire iz ijekaviziranih redova moje ekavske Nikšićanke. Šteta što su ovi redovi nastali nakon izlaska Rječnika, jer su ih leksikografi komotno mogli uvrstiti u korpus naučnoga diskursa. To nam dokazuje i njen odgovor na pitanje da li je amputacija kompletnoga jezičkoga nasljeđa do Petra I bazirana na nekadašnjem otkri- ću Jevrema Brkovića, u kojemu je istakla: Milove junoše imaju zbilja težak zadatak: manjine treba ponovo privući magičeskom snagom DPS propagande, na čijim suptilnim strategijama bi im pozavidio i Gebels, koji je nacizam pakovao u privlačne identitetske kolačiće, namijenjene ishrani „zdravog“ naciona Trećega Rajha. Ne znam kako je osoba koja optu- žuje druge za politizaciju u svojemu tekstu „Buka i bijes“ objavljenom u (ne)zavisnim Vijestima, riječ DPS mogla upotrijebiti 10 puta! Riječi građanski pokret i Ura 4 puta! Riječi vlada i vladajući 7 puta! Ime crnogorskoga premijera 5 puta! Ime poslanika Đeljo- šaja 2 puta! Itd. Da je pominjala leksikografe, lingviste, nekako bismo je i razumjeli, ovako ne znamo šta i da pomislimo. Nego, možda bi i gospo- đi Bečanović trebalo oprostiti, ipak je već godinu dana opoziciona, pa se poslije dugogodiš- nje miljenice vlasti teško navikava na novi ambijent. Znatno perfidnije od nje djelovao je mlađani kolumnista Brković (koji za sebe tvrdi da je postmodernist) sa svojim relativizacijama. I on je na stručna pitanja kao član Savjeta davao stručne odgovore.
Brković je tako podśetio na Danila Kiša iz zrele faze, a njegov tekst na „peščanik“ koji se ocijedio za CANU. On je na pitanja – „po kojem je kriterijumu selektovana građa tako da se Albanci islamske vjeroispovijesti predstave kao arnautske lukave poturice koje mnogo lažu? Na osnovu čega su muslimani predstavljeni kao bezbožnici, Agarjani, kao čeljad koja za interes mijenjaju vjeru, ali su toliko svjesna svoje nove nečisti da ni abdest ne uzimaju niti porod za sobom ostavljaju? Kojim se kulturološkim razlozima leksikografski tim CANU rukovodio kad je bez ograđivanja glagol arnautiti objasnio kao sinonim za glagol albanizovati od čijega se značenja grozi ovih dana građanska Crna Gora“ – odgovorio oneobičavajući tekst, po uputstvu formalista Šklovskoga, izrekavši: Javna polemika shvata se na način na koji međupredsjednik parlamenta shvata pravo kada traži da se glasa da li je ne- što po poslovniku ili nije (...) samo higijeničarke sa poklonjenoga fakulteta još nisu dobile stranu u Pobjedi da objasne kako se pravi rječ- nik. Brković se maštovit pokazao i prilikom sastavljanja odgovora na pitanje: „Kako se zove fizičar u timu CANU koji je aminovao otkriće planete Mjesec?“ Kao neko ko subotom reketira neistomišljenike u svojim kolumnama i kao apolitični doktor opšte prakse, Brković je galilejski odgovorio: Način na koji se orkestriraju napadi na rječnik pokazuje nedvosmisleno političko porijeklo akcije. Njegovu „paklenu kombinaciju“ znanja i advokaturisanja greškama u Rječniku dokazao je citiranjem i tumačenjem stihova Štefana Georga u kolumni đe je „naučno polemisao“, bez argumenata i sa samim sobom. Njegov Tata, dojučerašnji najagresivniji napadač na CANU, sad koristi sličnu metodologiju. Na pitanje „koji su razlozi uslovili da se u kontekstu riječi antifašista nađe zlikovac Dražo Mihailović?“, Brković Stariji je odgovorio: Većina učesnika u političkoj hajci nije ni prelistala Rječnik, već se reprodukuje jedna manipulacija lansirana upravo sa takvom namjerom, da bude „podloga“ za medijske specijalce. Nakon ovoga svakome je jasno ko politizuje polemiku.
Ako vam se ne sviđa, ne obraćajte pažnju
Nije naučna javnost kriva što su se neki političari oglasili povodom Rječnika. Poruka za sve dušebrižnike glasi – priču o Rječniku ostavite intelektualcima, ako vam se ne sviđa, ne obraćajte na nju pažnju. U argumentovanu polemiku o lingvističkim i naučnim promašajima CANU ne može se umetati priča o životnom standardu, štrajku radnika Željezare i korupcionaškim aferama. Sve ima svoje mjesto. Nadam se da se i nakon analiziranog diskursa branitelja CANU vidi da nije u pitanju nikakva „hajka i politizacija“, već izbjegavanje odgovora na naučna pitanja. Teško je i komentarisati činjenicu da se Vijesti, koje se predstavljaju kao nezavisan medij, tako navijački uključuju u polemiku. Pogledajte samo saopštenje Islamske zajednice povodom Rječnika u Vijestima i u ostalim medijima. Zadnji pasus toga saopštenja upoznaje javnost o tome da IZ zahvaljuje profesorima FCJK koji su ukazali na propuste u Rječniku. U objektivnim Vijestima toga pasusa nema. I tako od osnivanja FCJK. Ni jedna najava, ni jedna tribina koju je organizovao FCJK nije se našla u Vijestima. Ko politizuje?
Pobjeda
