Društvo

Vlatko SIMUNOVIĆ: Agresijom na agresiju

Agresivno uništavanje knjiga ne može biti moralno prihvatljiv odgovor na agresivno i amoralno poigravanje naukom i strukom, tako vidljivo u Rječniku CANU
Vlatko SIMUNOVIĆ: Agresijom na agresiju
Portal AnalitikaIzvor

Dio jedne jako nevesele epizode sa zvučnim naslovom Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika, od juče je i scena koja je može učiniti i jednom od crnih epizoda naše kulturne povijesti. U holu Skupštine Crne Gore, poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj, uvrijeđen dijelom sadržine Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, ritualno je uništio jedan primjerak knjige, prve tog tipa u državi Crnoj Gori.

Njegov revolt zbog sadržine te knjige da se razumjeti. Albanci se u Rječniku vrijeđaju, a gospodin Đeljošaj je Albanac. I zaista, tumačenja odrednice „albanizacija“ ili definicija pojma Albanac, nijesu plod tek neznanja ili neznavenosti akademika, već zlonamjerno potiranje autohtonosti albanskog naroda na teritoriji Crne Gore. Još i gore: riječ je o agresivnom napadu „stručnjaka“ CANU na temelje crnogorskog nasljeđa i tradicije. I uvreda, ne samo za Albance, već i za sve građanski orijentisane ljude koji žive u Crnoj Gori. Zato je razumljiv revolt Nika Đeljošaja, kao što je nerazumljivo i neprihvatljivo ćutanje vrha CANU.

Ali, način na koji se sa knjigom „obračunao“ Nik Đeljošaj - ničim se ne može opravdati! Prvo, saopštio je da to čini u ime Albanaca, u parlamentu Crne Gore, zajedničkoj kući ljudi svih nacija i vjera, kući čija su vrata bila otvorena sunarodnicima gospodina Đeljošaja u vrijeme kada su na Kosovu gorjele i albanske knjige i domovi. Ma koliko sebe doživljavao vjernim tumačenjem volje „svog“ naroda, poslanik Nik Đeljošaj mora da razumije - sakrivanje iza nacije, partije ili neke druge organizacije nije odlika građanskog načina razmišljanja.

A performans uništavanja stranica knjige, ma kakva ona bila, ne može i ne smije biti legitiman oblik protesta. U namjeri da njegov čin ne zlupotrijebe ljudi koji znaju za opasku Tomasa Mana, koju je, inspirisan spaljivanjem knjiga, izgovorio u maju 1933. godine: „Ko pali knjige, paliće i ljude“, Đeljošaj je Rječnik „samo“ pocijepao i nekoliko stranica ubacio u uređaj za reciklažu kancelarijskog papira. To je prilika koju (sna) lažljivci neće propustiti da narednih dana i mjeseci bulazne o „klanju crnogorske knjige“ u parlamentu Crne Gore. Biće to i vjetar u jedra onima što pokušavaju da zabašure vlastito učešće u izradi Rječnika, koji u bitnim odrednicama o autohtonim narodima, religijama i običajima našeg podneblja - unižavaju temelje moderne, multietničke Crne Gore.

Veliki Danilo Kiš je svojevremeno govorio da za intelektualce našeg doba postoji samo jedan ispit savjesti i da postoje samo dva predmeta iz kojih se pada, ne na godinu, nego se gubi pravo moralnog glasa jednom zauvijek: fašizam i staljinizam. To što je poslanik Nik Đeljošaj učinio sa Rječnikom (uključujući notu cinizma u elaboraciji) u maniru je ta dva zla koja su glave došla milionima ljudi i knjiga.

Agresivno uništavanje knjiga ne može biti moralno prihvatljiv odgovor na agresivno i amoralno poigravanje naukom i strukom, tako vidljivo u Rječniku CANU. Tako smiješani, postupci lidera Albanske alternative i lidera Savjeta za izradu rječnika CANU više liče na dvije strane iste medalje. Koja Crnoj Gori ne treba.

Vlatko SIMUNOVIĆ

Pobjeda

Portal Analitika