Piše: Adnan ČIRGIĆ
Oglasila se Rajka Glušica. U stručnom časopisu Vijesti, naravno. Njezino nam je znanje i pamet nedostajalo prethodne 3-4 godine, otkad je s „lingvističkim“ tekstovima nema u medijima. Procijenila je valjda da je toliko vremena potrebno da javnost zaboravi kako je znavena. Zato ćemo ukratko podśetiti „zaboravnu“ javnost.
R. Glušica – osoba koja je, kako više puta reče, osnivač Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti u Nikšiću (iako smo mislili da ga je osnovao Univerzitet Crne Gore a ne ona), dugogodišnji direktor Instituta za jezik (bez imena!) i književnost na Filozofskom fakultetu, glavna urednica časopisa Riječ, na čiji renome nikad nije mogla uticati činjenica što preskoči pokoju godinu da izađe iz štampe, nekadašnja prorektorica UCG, prodekanica FF, opozicionarka otkad su joj istekli mandati; a prije toga i revnosna promoterka ekavizama u Crnoj Gori i članica raznih montenegrističkih udruženja poput Odbora za standardizaciju srpskog jezika Instituta za jezik SANU, Naučnoga društva za negovanje i proučavanje srpskoga jezika iz Beograda, redakcije časopisa „Književnost i jezik“ Društva za srpski jezik i književnost Srbije i Crne Gore itd. Nijesam joj mogao u naučnim publikacijama naći naučnih radova o crnogorskome jeziku, nijesam joj ni u bazi Nacionalne biblioteke mogao naći knjiga iz te oblasti, pa joj zato navedoh funkcije da bih je predstavio. Ipak je ona doajen moderne montenegristike, osoba koja je napravila otklon od dosadašnjega tradicionalističkoga naukovanja po časopisima i knjigama. Ona je uvela djelovanje po novinskim kolumnama i po tribinama, osobito političkim, jer multidisciplinarnost je odlika novoga doba, što se odlikuje ne samo njenom sponom između jezika i politike, no i medicine, čime se uspješno potonjih dana bavi – u istoj mjeri kao što se uspješno nekad i samom lingvistikom bavila. E baš ona, takva, cijenjena, mudra i uvažena uzela je da piše Rječnik CANU. A kad se viđelo kako ga je napisala, počela je iz odbrane neodbranjivoga prelaziti u napad. Mislili smo da će prvo sačekati da joj iz štampe izađu knjige na osnovu kojih je izabrana u zvanje vanrednoga, pa onda i redovnoga profesora, đe je „slučajno“ zbornik radova predstavila kao monografiju, a preko čega su joj dvije prethodne univerzitetske uprave kao prorektorici žmureći prešle.
Osoba koja je pisala Rječnik CANU ista je ona osoba koja je promovisala ekavicu u Crnoj Gori, ista koja je 1994. potpisala zaključak u kojem stoji: „Ijekavica kao književni standard u pisanoj i govornoj komunikaciji jedini je stožer koji sabija u jednu cjelinu rasute etničke djelove jedinstvenog srpskog jezika i ne pretpostavlja bilo kakvo lingvističko i kulturno-istorijsko utemeljenje separatnih književnih jezika po vjerskom ili teritorijalnom principu.“ Takva osoba, kako se vidi – izišla ispod šešeljevskoga šinjela, sad bi da dijeli i moralne i naučne lekcije – i to ne filolozima s Cetinja koje pod navodnike meće, nego našoj javnosti. Upravo zbog te javnosti dobiće Glušica odgovor.
Da vidimo što je to u Pravopisu sporno. Citirajući Njegoša iz Pravopisa crnogorskoga jezika Glušica zaključuje: „Podvučene imenice u primjerima: Turci, Srbi, Srpkinje, Latini, napisane su malim slovima jer ‘označavaju nazive vjerskih pripadnika’, zaista lijep prilog crnogorskoj multikonfesionalnosti i multietničnosti. Primjeri koji potvrđuju pravilo dati su iz Gorskog vijenca, iako ni u jednom od brojnih izdanja, od prvog bečkog do danas, nije potvrđena ovakva praksa. Klasično krivotvorenje Njegoša.“ Rajka Glušica laže! Niti se u sačuvanome rukopisu „Gorskoga vijenca“ može govoriti o dosljednosti pisanja velikoga i malog početnoga slova niti se u svim izdanjima od bečkoga do danas navedene imenice pišu velikim slovom! Upravo radi promocije multikonfesionalnosti u Crnoj Gori imenice srbi, latini, turci i njima slične pišu se malim slovom kad se njima označavaju pripadnici vjerskih, a ne nacionalnih skupina, kakav je slučaj u jeziku naših starih pisaca. Ili to Rajka žali što smo time pravopisno ozakonili činjenicu da nijesu svi pravoslavci u Crnoj Gori – Srbi, da nijesu svi muslimani – Turci, da nijesu svi katolici – Latini. Ako je vjerovati Rječniku koji slabašno brani – ne odgovorom na jasno postavljena pitanja no bestijalnim napadima na Pravopis – Glušica za tim prohujalim vremenom itekako žali. Ne, Glušice, redovna profesorice opšte lingvistike bez ijednoga teksta iz te oblasti, redovna profesorice bez ijedne knjige liše doktorata, naučnice što skupljaš rasute ijekavske etničke djelove prosutoga srpstva, leksikografkinjo što arnautiš, turčiš, što premećeš nebeska tijela, neće biti da mi krivotvorimo Njegoša! Krivotvorite ga Vi kad dižete poviku što imena pripadnika vjerskih skupina pišemo malim slovom! Kao da je Njegoš pisao po Pravopisu čiji je ste navodno Vi autor, a čiji izlazak iz štampe strpljivo čekamo evo osam godina!
Sva se potresla Rajka kad je u Pravopisu našla citat: „Ne bješe već domaće rati ni boja, ne bješe pokliči: ko je vitez, ni viteza na domaći boj, ne čujaše se koleža ni tužbanje, ne viđaše se lica muškoga ni ženskoga ogrebotinah krvava i nagrđena, ni glave crnom kapom ni crnom maramom pokrivene, ni perčina muškoga ni kose ženske ostrižene, ne oblivaše se zemlja, drvo i kamen krvlju vaše braće i ne kipješe bratska krv iz usta vašijeh, ne kukahu majke za svojijem sinovima, ni sestre za svojom braćom ošišane, ni sirote udovice za svojijem muževima ogrebene, ni žalosne đečice za svojijem roditeljima suzam oblivena.“ Potresla se zbog citata koji opisuje mir u Crnoj Gori – nema domaćega rata, nema izgrebenih lica, nema crnih marama, nema postriženih kosa, nema uplakane đece... R. Glušicu izgleda teško pogađa mir. A pogađaju je i stihovi motivisani bijelim terorom u Crnoj Gori. Sva moderna novovjekovna Rajka zgrožena je nad stihom: „Kazuj, babo, jesi li vještica“ – valjda zato što on uvodi u poetsko razobličavanje praznovjerja o vješticama u Crnoj Gori. Ne, redovna profesorice bez knjige, ne krivotvorimo mi Njegoša. Zahvaljujući njemu, znamo da se Vi i Vaše druge i drugovi ne kupite „na mjedeno guvno“ no u CANU. Pseudomedicinarka Rajka što određuje dijagnozu studentima crnogorskoga jezika lamentira nad „žalosnom đečicom“ koja koriste Pravopis.
Uporno odbijajući da upute izvinjenje Crnoj Gori, ne samo manjinskoj no i većinskoj koja se ponosi svojim autohtonim manjinama, uporno odbijajući da daju odgovore na postavljena im pitanja, leksikografi CANU, predvođeni dvijema osobama koje su pale na ispitu jezičke standardizacije u Crnoj Gori i koje nemaju nikakva leksikografska iskustva, konstantno priču s Rječnika pokušavaju preusmjeriti na nešto drugo. Prvo su pokušale na DPS, pa na premijera, pa na Zavalu, pa na ugroženost privrede i na ostale lingvističke i leksikografske probleme u Crnoj Gori. Žrtvu izigravaju oni što su poznati po zastrašivanju, odmazdi i prijetnjama, čemu je Glušica vična, a ako je zaboravila o čemu se radi, mogu je u sljedećem obraćanju jednim skeniranim dokumentom podśetiti. Da će sad postati poznati i po neznanju, svjedoči njihovo „mjedeno guvno“. Sedma je godina otkad je objavljen Pravopis crnogorskoga jezika. O njemu u relevantnim naučnim publikacijama nema nijednoga negativnog kritičkog naučnog rada, ako izuzmemo meritorni Glušičin naučni časopis Vijesti. O njihovu Rječniku, nepuna dva mjeseca nakon izlaženja, objavljena su već dva opsežna rada u jednome međunarodnom naučnom časopisu za filologiju, a u jednome drugom – domaćem – štampa se ovih dana još desetak.
I da se vrnemo Rječniku. Glušica veli da islam nijesu izvrstili iz kategorije religije oni no bošnjački lingvisti. To je tako kad stvarnost interpretira redovna profesorica što spaja rasute etničke i jezičke srpske djelove, što kuka nad opisom mira u CG, što žali što je Njegoš razobličio vještice. Ona druga stvarnost kazuje nešto drugo. U Rječniku CANU postoji kategorija „religija“ i kategorija „islam“, kako se vidi – izvan kategorije religije. U Rječniku bosanskoga jezika, naspram kategorije „religija“, postoje i kategorije „islam“, „katolički“ i „pravoslavni“. Dakle, sve tri kategorije u Rječniku na koji se lažno pozivaju jesu religijske, a u Rječniku CANU imamo religiju i islam.
Nije prvi put da Glušica podmeće kukavičje jaje crnogorskome jeziku. U martu i aprilu 2011, neposredno pred popis stanovništva, a skoro dvije godine nakon donošenja Pravopisa i gotovo pola godine prije no su udžbenici crnogorskoga jezika izašli iz štampe, Glušica je brojnim senzacionalističkim tekstovima dezinformisala crnogorsku javnost o pravopisnim rješenjima, u kojima je kodifikatore crnogorskoga jezika upoređivala s Hitlerom, nazivala dželatima i učinila sve da dodatno zbuni javnost u vezi s novom pravopisnom normom i onim što će se naći u udžbenicima. Nakon popisa, na čije je rezultate njena pisanija značajno uticala, pomenuta red. prof. dr., za koju se pokazalo da ne zna ni sufikse ni nastavke, nije se oglašavala, otišla je da radi Rječnik i da opet perfidnim metodama podmetne crnogorskom jeziku ovo „kulturno dobro“. Stoga je i desetak dana nakon objavljivanja Rječnika učestovala na konferenciji na kojoj je, kako je najavljeno, trebalo da preispita postojanje crnogorskog jezika, kojemu je već napisala Rječnik.
Rajka nam sa svoga „mjedenoga guvna“ poručuje: „CANU je otvorila vrata svim zainteresovanima, onima koji traže objašnjenja pojedinih odredničkih riječi iz Rječnika, svi koji su dolazili, riješili su dileme i otišli zadovoljni onim što su čuli.“ (Da ne bude zabune: zarezi su njeni, jer samo ona zna zašto se zarez piše između subjekta i predikata.)
Glasnogovornica Autorskoga tima konačno se izvukla iz anonimnosti. Pokazala je svu svoju objektivnost, učenost i znanje. Poručila nam je da treba doći u CANU, koja će nam širom otvoriti vrata i da ćemo onđe dobiti pojašnjenje za sve dileme iz Rječnika i otići zadovoljni. Pa što su onda štampali Rječnik? Da bismo objašnjenja tražili ne u Rječniku no u Akademiji?! Ili je to samo stidljivo priznanje da Rječnik nije rječnik?! Nije! Neko ko se stidi ne bi polemisao onako kako ona polemiše. Obećao sam da im dodatna pitanja postavljati neću. Ali ostajem i dalje spreman za odgovore. Svoje potonje naukovanje, podijeljeno u dva „naučna rada“ – jedan velikodušno potpisan u ime Autorskoga tima, a drugi autorizovan u Vijestima – Glušica je sricala mjesec dana. Bio bih joj zahvalan kad bi mi rekla je li u tih mjesec dana napisala i treći. Ako nije, da u narednih nekoliko neđelja ne kupujem Vijesti dok se ne izloži novome naučnom podvižništvu. Ako više iko sumnja u to je li CANU „mjedeno guvno“, sad mu je sigurno jasno da je Rječnik „kora od jajeta“.
