Jedan od osnovnih zadataka svake države je da brine o svojoj bezbjednosti, da brine o bezbjednosti svojih građana. Ukoliko se radi o vojnom aspektu bezbjednosti, riječ je o zaštiti ljudi, teritorije, i imovine, ili krajnje pojednostavljeno – o zaštiti granica, neba i mora. Ljudski, tehnički i finansijski kapaciteti male države kao što je Crna Gora nisu, niti će ikada biti dovoljni da tako nešto postigne samostalno ili kroz samoproklamovanu neutralnost. Čak i ugovorena, ili na neki drugi međunarodni način priznata neutralnost je isuviše puta, istorijski gledano, bila pogažena, da bi predstavljala ozbiljnu varijantu za bezbjednost države. Pogotovo na Balkanu gdje još uvijek čekamo da se makar jedna generacija rodi i proživi čitav svoj vijek bez rata ili konflikata. Stoga je, gledano iz ugla naše generacije, NATO jedina logika za bezbjednost Crne Gore. Naravno, ne za sve. Nekima su interesi i logika neke druge države bliži.
Nedavno je šef poslaničkog kluba SNP Aleksandar Damjanović za medije u Srbiji izjavio da je u Skupštini polemisao sa onima koji tvrde da članstvo u Alijansu vodi u ekonomski procvat. Donekle je u pravu, jer članstvo u NATO zaista ne predstavlja, gledano sa ekonomske strane, ništa slično premiji na lutriji koju bi država mogla odmah unovčiti. Ali članstvo u NATO definitivno postavlja standarde bezbjednosti koji su stranim investitorima ili bilo kojim drugim spoljnotrgovinskim partnerima itekako bitni. Nema primjera da je ijedna članica Alijanse okrivila NATO za neku svoju ekonomsku nevolju. Ne vidim razlog da mi budemo prvi, i to unaprijed. A što se tiče ekonomskog procvata iz skupštinske rasprave, i za jedno i za drugo samo mi odgovaramo – što je dobro.
Isto tako, nijedna od novijih članica Alijanse nije okrivila svoje članstvo u NATO za pogoršanje odnosa sa Rusijom. Ulaskom Crne Gore u NATO, odnosi sa Rusijom se neće pogoršati, pogotovo ne dugoročno. Upravo suprotno. NATO ima institucionalizovane i vrlo uhodane mehanizme dijaloga sa Rusijom. Nesporno je da je relacija Rusija - NATO trenutno u krizi zbog, kako g. Damjanović pravilno primjećuje, globalnog konteksta. Ali je isto tako nesporno i neminovno, upravo zbog pomenutog globalnog konteksta, da će ti odnosi biti očuvani i da će funkcionisati i u budućnosti – a Crna Gora će biti dio njih. Tačno je da su upravo iz Rusije proteklih godina prihodovane stotine miliona eura u sektoru nekretnina i turizma, ali njihov pad je uzrokovan mnogim drugim problemima i situacijama i smiješno ga je vezivati za članstvo Crne Gore u NATO, koje tek treba da se desi. Teza da je neophodno odluku o članstvu donijeti na referendumu i da ne može jedna trenutna vlada ili trenutni saziv skupštine donijeti tako krupnu odluku - je pravno vrlo diskutabilna. Jer po Ustavu Skupština može donijeti odluku, a referenduma može biti, ali i ne mora. Što se Vlade tiče, ona vodi unutrašnju i spoljnu politiku – takođe po Ustavu. Predstojeći parlamentarni izbori će nam donijeti i novu skupštinu i novu vladu koji će se sigurno baviti ovom temom. Iskreno se nadam da će i g. Damjanović biti dio novog skupštinskog saziva i da će nastaviti da daje svoj puni doprinos raspravi na ovu temu.
Draško Jovanović
(Autor je član Predsjedništva Cdu)
