Ispod šešira i naočara, ni manje ni više, krio se glumac Mustafa Nadarević (73), koga šira publika u regionu najviše prepoznaje kao Izeta Fazlinovića, jednog od glavnih likova serije „Lud, zbunjen, normalan“. Noć ranije, svečano je otvorio jubilarni 30. Hercegnovski filmski festival, a potom se do pet ujutru družio sa prijateljima. I na sceni i van nje, Nadarević niti je lud, niti zbunjen. Savršeno opušten i normalan čovjek. Pošten i pun poštovanja prema potrebama drugih ljudi. Takav je bio i kada se sreo sa ekipom Pobjede. Iako umoran, pristao je da progovori o nekim temama iz svog višedecenijeskog iskustva.
POBJEDA: Ne volite festivale i gužve, a ipak ste na Hercegnovskom filmskom festivalu. Koliko dugo nijeste bili u Crnoj Gori?
NADAREVIĆ: Bio sam prije nekoliko godina. Organizovana je neka razmjena između Hrvatske i Crne Gore i bio sam u Podgorici sa predstavom „Očevi i sinovi“ Hrvatskog narodnog kazališta. Vodili su nas malo po Boki, na Cetinje itd. Filmskim povodom nijesam bio od 1986, tj. od projekcije filma „Već viđeno“ Gorana Markovića u Herceg Novom.
POBJEDA: Šta Vas sve veže za Crnu Goru?
NADAREVIĆ: Veže me dosta starih prijatelja, uključujući pokojnog Zuka Džumhura. Oni su svi imali neku čudnu ljubav prema Herceg Novom. Dok sam bio mlad, pitao sam se šta ih to može vezati. Međutim, sad kad sam napunio ovoliko godina, vidim da ta blaga klima utiče na ljudske karaktere. Crnogorci su uvijek predstavljani kao junačine, uz pominjanje svijetlog oružja... a ovdje mi se čini da su blagi ljudi, baš kao ta mimoza. Puno godina sam proveo u Dubrovniku na Ljetnjim igrama i iz tog grada su dolazile mimoze. Međutim, prve mimoze dolaze iz Herceg Novog. Ovdje je neka klima koja prija ljudima i sad kad sam došao u zrele godine, jedino more koje bi mi odgovaralo je baš ovo hercegnovsko. Pored toga, za ove krajeve veže me i literatura. Pogotovo Njegoš. Neke njegove rečenice su sentence života. Nad svakom moraš da se zamisliš.
(opširnije u Pobjedi)
