Ona je iz Damaska. Ratne strahote natjerale su je da pobjegne odande, a put nije bio lak. Nimalo. Najstrašnije je bilo kada je motor otkazao, a pritom su talasi prijetili da prevrnu brodić predviđen za sedmoro, i to dok je prevozio trostruko više putnika.
Jusra, njena sestra Sara i još jedna žena, jedine su umjele da se snađu u vodi. I, ne samo da su uskočile u Egejsko more da sebe spasu, već su gurale i vukle brod - sve dok nisu stigle na obalu.
Ova mlada plivačica se potom nastanila u Njemačkoj, a nedavno je odabrana da nastupi za Izbjeglički olimpijski tim u Riju. Ekipu sačinjavaju izbjeglice širom svijeta, a takmiče se pod olimpijskom zastavom i himnom. Ona se nadala da će olimpijka postati 2022, ali - stigla joj je prevremena pozivnica za ostvarenje sna.
I, došao je i taj dan. Jusra Mardini je prišla bazenu, svjesna da je daleko od konkurencije, te da šanse da se domogne polufinala trke na 100 metara delfin stilom i ne postoje, čak ni u snovima. Ona je svoje ionako ostvarila: preživjela je rat i stigla do olimpijskih nadmetanja. To, što je usput uskakala u vodu da bi spasavala živote, samo potvrđuje ono što je ova djevojka u svojoj suštini: borac za normalno; ne samo za sebe, već i za druge.
Zvuk za početak trke se oglasio. Više nije skakala u Egejsko more, već u svoj san. Jusra Mardini nije prošla u polufinale u Riju. Ali, u trci u kojoj je učestvovala, rezultatom 1:09,21 je pobijedila sve koji su bili u bazenu. Pobijedila je i sebe. I rat.
Blicsport
