ANALITIKA: Kakvi su utisci nakon festivala, kako vam se sviđa Nikšić, publika?
GINO-KULTUR SHOCK: Meni je ovdje najljepše, uvijek je super muzika, energija publike. Ne bih išao nigdje drugo, ali eto, moram. Grad Nikšić je super, ne da niko ništa da platiš. Ponekad se osjećam kao glupan, jer pijem kafu džabe, jedem džabe.
ANALITIKA: Trenutno vas u bendu ima devetoro. Kako ste se vi svi sastavili, pošto dolazite sa različitih krajeva svijeta?
GINO-KULTUR SHOCK: Mi smo počeli da sviramo 1996. godine, iz zajebancije, 1999. godine smo izdali prvi album, ali niko nije mogao pretpostaviti da ću 20 godina kasnije, sa bendom, imati ovoliku turneju, svirati po festivalima, imati ovoliko ljudi na koncertu, u rodnom gradu, sa ovom muzikom. Posebno je čudno, jer smo mi sve podredili tome da nas ljudi ne vole. Snobova smo se riješili sevdahom i ciganskom muzikom. Nemam ništa protiv narodne muzike, Halid Muslimović mi je drug iz vojske, ljudi iskreno vole tu muziku. Ali, željeli smo da se riješimo i ovih snobova, koji nemaju pojma šta vole, a to smo uradili sa metalom.
ANALITIKA: Dosta mladih ljudi traži uzore u folk muzičarima. Vaše kolege ne vole to i javno to komentarišu. Šta vi mislite o tome?
GINO-KULTUR SHOCK: To je snobizam, taj neki Balkanski kompleks, koji meni nikada neće biti jasan. Mi odemo na zapad, na primjer Austrijanci se trude da zvuče kao mi, a mi se toga odričemo. Ja mislim da oni ne znaju dovoljno dobro da sviraju, zbog toga im to smeta. Treba i ta muzika da postoji. Ne volim ja puno stvari, koje se tu rade, ne bih ja to radio, ali to nije moja stvar, nije moja muzika. Ja volim ovo što radim. Sviraj svoju muziku i šta te briga šta neko drugi radi? Ne slušaj muziku koja ti se ne sviđa, isključi televizor. Npr, Zvijezde granda. Prije neki dan, ulazim kod moje mame, neko se dere na nekoga, ja mislio mamu mi neko dira. Šta je to? Pusti me, gledam televizor. Aha, dobro, ako je to muzika, ništa, izlazim iz sobe. Ja bih to isključio i to je to.
ANALITIKA: Hajde da se vratimo na vaše početke. Zašto ste odlučili da odete iz Sarajeva?
GINO-KULTUR SHOCK: Otišao sam posle rata. U ratu sam radio Kosu, mislio sam da sam osvojio cijeli svijet. Živjeli smo bez para i željeli da promjenimo sve. Mislio sam, evo nas, svijet će doći ka nama, razumjeće nas, ali ali, ne samo da nismo ništa promijenili, nego je došao kapitalizam, samo nas uništio totalno. Ja sam se promijenio u ratu, ja sam jedini ratni profiter na svijetu, jer sam tada shvatio da neću da radim stvari, koje mi se ne sviđaju. Moj život je prekratak, da bi se trošio na loše stvari. Trčao sam između snajpera, da bih radio Kosu 3 godine, onako, iz ljubavi, a to je najljepši osjećaj koji sam imao u životu. Želio sam sam da se taj osjećaj produži, ne da radim komercijalne stvari. Hoću samo da radim stvari koje volim, koje mi se sviđaju, to u tom momentu u Sarajevu nije bilo moguće. Ja Sarajevu nisam trebao više, jer sam svoj doprinos za taj grad napravio, pa sam nakon rata otišao što dalje sam mogao.
ANALITIKA: Da li možete da mi napravite paralelu između američkog patriotizma i balkanskog nacionalizma?
GINO-KULTUR SHOCK: Patriotizam, nacionalizam, sve je to ista stvar. Meni nije jasna Amerika, rekao sam to milion puta. Jasne su mi naše male, napaćene, lopovske domovine. Nemamo mi ništa, pa ajmo nekome pripadati. A, Amerikanci, najjači su na svijetu, zašto treba da ti svira himna prije svake košarkaške utakmice u srednjoj školi? Kapitalizam je teško održiv, zato što nema emocije, postoje bogati i siromašni. Emocija se pravi organizovanom religijom, nacionalizmom, odnosno patriotizmom, tako ih drže. Jasno mi je kada bogati ljudi glasaju za desne, nije moralno opravdano, jer šta će ti 70 miliona evra, kada imaš 50 miliona? Ali, sebičnost mi je jasna, to je ljudski poriv. Nije mi jasno, kada siromašan čovjek glasa za desničare. Tu mora pomoći crkva, mora pomoći patriotizam, mora pomoći nacionalizam.
ANALITIKA: Vaš bend vole ljudi širom svijeta, od Balkana, preko Evrope, sve do Amerike, u kojoj trenutno živite i stvarate. Šta je tajna za uspjeh, postoji li?
GINO-KULTUR SHOCK: Vole nas naši ljudi!Moji ljudi! Maloprije je Rambo rekao da je veliki, generalni uspjeh poguban i porazan. 2008. godine smo trebalo da potpišemo ugovor za 200. 000 dolara i nismo. To je bila moja odluka, dobili bismo te pare, šta, svako bi kupio po auto. Ali mi već imamo auto, šta će nam novi? I prestali bi sa postojanjem, Zato što bi otišli na jedno televizijsko mjesto, na ono drugo, onda počeli da radimo velike dvorane. Tada si određen na generalnu publiku, ne na moju raju. Njihova ljubav je kratkog vijeka, ima rok trajanja, kao mlijeko, dvije godine su super, posle dosadiš. Evo, na primjer, Britni Spirs, evo šta joj se desilo. Trebaš da razmisliš da li želiš da radiš ono što želiš, pa da uspiješ polako, ili da uspiješ u sekundi. Dejvid Bouvi, kada je napunio Vembli stadion par puta 83. godine, rekao je da to nije to, da će ubuduće da svira za malu, ali odabranu publiku, do 2.000 ljudi. Ako ti nisi srećan, jebeš sve! Ako bi, kada bi imao dovoljno para da se obezbijediš do kraja života , radio istu stvar, koju radiš sada, ti si srećan čovjek. A, ja bih u principu isto radio.
ANALITIKA: Koji su vaši budući planovi?
GINO-KULTUR SHOCK: Nikakvi. Ipak, novo izdanje mora postojati prije naše nove turneje i tačka. Inače, nećemo postojati.
Ivona DROBNJAK
