„Krenuli smo od kuće pola sata nakon ponoći, nakon 10 minuta stigli smo u bolnicu, Emina je odmah primljena u porodilište, a ja sam morao sići da preparkiram auto. Kad sam se popeo, naša beba je već plakala“, sjeća se Todor (27) noći u kojoj je treći put postao otac.
Majka Emina (24) ispričala nam je kako je tog nedjeljnog poslijepodneva bila na redovnom pregledu i doktorka joj je predložila da ostane u bolnici, jer je termin porođaja već dosta prošao.
Mlada majka je, međutim, odlučila da se vrati kući, spremi stvari i dokumenta i bude sa porodicom, sve dok se porođaj ne približi.
Iznenađenje od Pobjede
„Nakon prethodnih iskustava, odlučila sam da budem kod kuće sve dok budem mogla. Sjedjela sam i pričala sa suprugom, družili smo se sa djecom, onda su mališani zaspali, pa sam bila još mirnija.
Porođaj je protekao odlično. Na otpusnoj listi piše da je dječak rođen u 00.55, težak 3.360 g, dug 52 cm. Ocjena – 10 – priča Emina i šali se da je brzom porođaju doprinio i svakodnevni ,,trening“ uz stepenice do stana.
Pitali smo je kako je reagovala kad joj je glavna sestra rekla za odluku Pobjede da nagradi prvu bebu rođenu u Kliničkom centru 24. oktobra, na dan izlaska prvog broja Pobjede.
„Kad sam vidjela glavnu sestru na vratima sobe, nije mi bilo svejedno jer sam se plašila da nije nešto loše sa bebom. Djelovala sam joj uplašeno, pa me je odmah umirila da je sve u najboljem redu.
Onda mi je ispričala za Pobjedinu akciju i ja, jednostavno, nijesam mogla da vjerujem da ćemo dobiti poklon i da će o našoj, običnoj porodici pisati u novinama“, kaže naša sagovornica.
Mladi bračni par i njihovo troje djece posjetili smo u podstanarskom domu na Starom aerodromu u Podgorici.
Od rođenja najmlađeg člana prošle su dvije sedmice i svako se na svoj način privikava na njegov dolazak. Danilo je zanimljiv sestri Arseniji (tri i po godine) i bratu Davidu (dvije godine i dva mjeseca), ali ipak imaju i druge favorite.
Djevojčica se hvali bojankom, omiljeni su joj raznobojni leptirići, ali i crtani film ,,Maša i medvjed“. I David misli da je Maša, a pogotovo medvjed sasvim dobar izbor, te na svako naše pitanje odgovara klimanjem glave, krupnim pogledom i slatkim DA.
Danilo bi se tek povremeno oglasio, samo da nas podsjeti da je baš on bio povod da se sretnu Pobjeda i Mijovići.
„Arsenija već shvata svoju ulogu najstarijeg djeteta u kući. Dosta je samostalna, tu je i da nam pripomogne u sitnicama“, kaže Todor.
Red se zna
Utisak koji nas je pratio otkad smo se prvi put čuli sa Eminom dok je bila u porodilištu, pa dok se nijesmo pozdravili na odlasku nije nas napuštao – tako funkcionišu mladi ljudi sa jednostavnim i zdravim, ali i tradicionalnim pogledom na život.
Na naše pitanje kako su se odlučili na brak i više djece sa jednom platom i podstanarskim životom i time preuzeli dosta obaveza za malo godina, odgovara Todor.
„Živimo u vremenu u kome je dosta vrijednosti poremećeno, pa izgleda nije normalno da žena sa 20 godina rodi dijete, već je pitaju što joj je to trebalo i đe ce joj mladost. A šta treba da radi – hoće li sa 40 da se udaje i da ima djecu, pa da, ne daj bože, i ne dočeka unučad“, smatra Todor, zaposlen kao mašinovođa u Željezničkom prevozu.
Na pitanje da li se zbog nečega pokajao, odgovara potvrdno.
„Kajem se što nijesam Eminu upoznao još ranije, jer bih se prije i oženio. Moja porodica je moje bogatstvo, ja sam danas najbogatiji i najsrećniji čovjek i želim da uživam u njihovom odrastanju i napretku“, kaže naš domaćin.
Emina dodaje da u kući uvijek ima posla, sa troje male djece posebno, ali uspijeva da završi obaveze i uživa u braku i roditeljstvu.
Mališanima naše teme, naravno, nijesu bile interesantne.
Pošto su izgustirali igračke i bojanke, na redu je bilo trčanje po stanu. Arsenija je kao starija diktirala pravila, dok se David trudio da je prati i pošto je nije mogao stići baš svaki put, ostao bi u sobi i onda je dozivao da ga pronađe. Ona bi dotrčala, nešto mu šapnula, dječak se osmjehnuo i onda su se zajedno bacili u zagrljaj roditeljima na još jednu partiju maženja.
U naručju je slatka gužva. Pitamo Eminu, koliko stigne da im se posveti i je li stroga majka.
„Nijesam stroga, ali se red mora znati. Ne može biti po njihovom. Kad ih grdim, Todor se ne miješa. Isto se ponašam i ja kad ih on kritikuje. Hoćemo da budu vaspitani, ali su u osnovi našeg odnosa pažnja, nježnost i ljubav“, kaže ona.
Mališanima jeste ugodno u roditeljskom zagrljaju, ali novi izazovi ne mogu da čekaju. Sljedeću igru Arsenija je nazvala bubamara i otrčali su, namještajući duge svijetle kose da im ne smetaju.
Sljedeće pitanje se samo nametnulo.
„Da, redovno u gradu ili igraonici misle da je David djevojčica“, rekla nam je Emina.
„A, na koga imaju ovako lijepu i svijetlu kosu?“
„Na tatu.“
„Ali, tata nema lokne?!“
„Da pusti kosu, imao bi lokne“, kroz osmijeh će Emina.
Red upoznavanja, red domaćinskog posluženja, red ozbiljne priče i šale i brzo je prošlo druženje sa Mijovićima. Danilo je nastavio spokojno da spava, baš onako za desetku.
Hemija, iskrenost i - razumijevanje
Emina je iz Bijelog Polja, Todor iz Danilovgrada. U braku su pet godina, a upoznali su se dvije i po godine prije vjenčanja.
„Bio sam pripravnik – mašinovođa i svakog drugog dana sam putovao u Bijelo Polje u 9 sati i vraćao se u 18 sati“, počinje Todor.
„Bila sam učenica trgovinske škole i svratila bih kod sestre na kiosk na Željezničkoj stanici. Tu smo se i upoznali“, dodaje Emina.
Na naše pitanje šta ih je privuklo jedno drugom, ugrabio je da prvi odgovori Todor:
„Prvo je bila hemija. Vremenom sam upoznao Eminu kao iskrenu i privrženu osobu, koja poštuje mene i porodicu. Za ovih prvih pet godina zajedničkog života nijesmo se ni posvađali. Siguran sam da je najbitnije razumijevanje.
Da vjerujemo jedno drugome kad je lijepo i kad je manje lijepo, kad imamo novca i kad ga nemamo, kad se vratim kući poslije stresnog dana na poslu...
Razumijevanje za svaki problem, plan i dogovor. Za sve.
Emina je saslušala supruga i kratko dodala:
„Todor je najbolji suprug, tu je da mi sve pomogne.
Da sam zamišljala kakav će mi biti brak, željela bih ovakav. Podrška mi je u svemu“
Kod kuće je najljepše
Na naše pitanje da li, s obzirom da ima dosta porodičnih i kućnih obaveza, a malo godina, ponekad poželi da se osami, prošeta ili provede kao njene vršnjakinje, Emina odgovara:
„Nijesam željna grada i provoda, prosto nijesam taj tip žene. Dođu mi drugarice, pričamo, družimo se, eto, isto kao što bismo u gradu, samo što smo u kućnoj atmosferi. Najbolje se osjećam u porodičnom ambijentu“.
R. Uskoković - Ivanović, Pobjeda
