POBJEDA: Posljednji Izvještaj o napretku Crne Gore pokazuje da je potrebno uložiti napore u oblasti stvaranja nezavisnog i odgovornog pravosuđa. Kako komentarišete tu ocjenu?
MEDENICA: Strašno me iritira zašto svi iz tog Izvještaja izvlače samo kritiku. Zašto niko do sada nije objavio da je crnogorsko sudstvo najbolje ocijenjeno od svih država kandidata i Turske?! Treba da radimo na poboljšanju kvaliteta i podizanju odgovornosti, ali neću nikome dozvoliti da ugrozi našu nezavisnost.
POBJEDA: Ko pokušava da ugrozi nezavisnost sudija?
MEDENICA: Mi se svakodnevno borimo da sačuvamo nezavisnost od raznih vidova ugrožavanja – kako od ostalih grana vlasti, medija i nevladinog sektora, tako i od međunarodne zajednice. A sačuvaćemo se jedino kroz kvalitetan i efikasan rad, zakonito i pravovremeno postupanje i potpunu transparentnost. I mislim da je uspijevamo sačuvati.
POBJEDA: Plašite li se da insistiranje na efikasnosti može uticati na kvalitet presuda?
MEDENICA:Ne. Zadržali smo nivo ukinutih odluka na 22 do 23 %, što je prihvatljivo. Ne bi bilo uputno da se svaka prvostepena presuda potvrdi.
POBJEDA: Procjenjujete li kvalitet rada sudija samo kroz presude?
MEDENICA: Imamo i sudijsku normu, a kvalitet rada sudija i prije nego je uvedeno ocjenjivanje, provjeravali smo kroz odluke pred drugostepenim sudom. Sve sudije u Crnoj Gori godišnje donesu oko 130.000 odluka i sve su gotovo urađene u zakonskom roku. To je nešto što nas čini liderima.
POBJEDA: Kako gledate na novi institut – sporazum o priznanju krivice?
MEDENICA: Taj institut, za kojim je u brojnim predmetima opravdano posegao glavni specijalni tužilac, umnogome je rasteretio sudove. Sporazumi dolaze u sud na ocjenjivanje i konačnu odluku. Svjesni smo da treba vremena da se javnost navikne na nove institute. Interesantno je kako u Crnoj Gori samo želimo da nekoga smjestimo u zatvor i da mu oduzmemo slobodu. Kada smo ušli u reformu krivičnpravnog sistema, svi smo željeli da sporazum bude dio toga. Dočekali smo ga kao blagodet. Sa tim institutom dobijamo u efikasnosti, brzini, efektivnosti i smanjuju se troškovi. Štedi se sudski aparat, lišavamo se dugih suđenja, preispitivanja sudskih odluka, ukidanja, vraćanja…
POBJEDA: Dio javnosti nije blagonaklono dočekao mnoge od tih sporazuma?
MEDENICA: Kazne nijesu ispod zakonskog minimuma. Institut sporazumnog priznanja krivice može i treba da zaživi još više i za sve vrste krivičnih djela za koja je predviđen kao mogućnost. Bila sam u Americi gdje u Federalnom sudu u 15 minuta sudija potvrdi čak 10 sporazuma, koji postaju pravosnažne presude. Sa ovim institutom svi smo na dobitku.
POBJEDA: Bilo je čudnih situacija da sudija za istragu pušti osumnjičenog da se brani sa slobode, a da ga vijeće ponovo vrati u pritvor i to po nekoliko puta. To su situacije koje zbunjuju javnost, čime to pravdate?
MEDENICA: Što se tiče Vrhovnog suda, u tome smo otišli daleko kroz svoja viđenja prakse Evropskog suda i upute koje smo dali nižestepenim sudovima da ako su se opredijelili za pritvor onda razlozi moraju biti temeljno i sveobuhvatno obrazloženi. Nećemo dozvoliti nijedno produženje pritvora koje dođe na kontrolu, a gdje stoji samo bojazan od bjekstva zato što osumnjičeni ima rođaka u inostranstvu. Moramo ujednačiti praksu. Nedopustive su situacije da zbog različitog tumačenja određenog pravnog osnova bude takva razlika u praksi. Mora se ujednačiti sudska praksa – ako je neko poslije pet godina pritvoren za određeno krivično djelo, pa sudija za istragu smatra da je on time što je već pet godina bio na slobodi ne može uticati na svjedoke, a vijeće da to jeste razlog za pritvor, i ako se to dešava nekoliko puta, taj sudija za istragu bi morao da poštuje veću instancu.
