Prema riječima direktora Instituta, Vladana Mućunovića, cilj projekta je poboljšanje kvaliteta rada medija, radnih uslova i obrazovnih sposobnosti novinara, kao i afirmisanje značaja medijske pismenosti, podsticanje što širih javnih debata o slobodi medija i obezbjeđivanje građanske podrške reformskim procesima u tom sektoru.
“Situacija u medijskoj zajednici nikad nije bila gora, kvalitet novinarstva sve je slabiji, a javnost je prilično dezorijentisana sa skromnim znanjem i oskudnom sviješću o zbačaju medijske pismenosti”, kazao je Mićunović.
On je dalje naveo da nove generacije koje izlaze sa Fakulteta političkih nauka, smjera novinarstvo, ne donose moderniji, otvoreniji i kreativniji novinarski izraz.
''Nadali smo se da će ti mladi ljudi donijeti moderniji, otvoreniji, kreativniji, smjeliji, slobodniji novinarski izraz. To se, nažalost, nije dogodilo, ili bar ne u onoj mjeri koliko smo mi priželjkivali. U crnogorskim medijima rade desetine mladih novinara školovanih na Fakultetu političkih nauka, ali mi se čini da je većina kapitulirala pred lošim uzorima i teretom klijentelizma, površnosti i neogovornosti. Izgleda da su ipak očekivanja bila prevelika. Jer promjene u medijima i slobodnije i profesionalnije novinarstvo, ipak, najmanje zavisi od mladih novinara'', istakao je Mićunović.
Mićunović je u zaključnim riječima naveo da medijska pismenost, po udžebnicima, ovladavanje kritičkim i kreativnim vještinama, pomažu da se povežu složenije ideje te da se stalno postavljaju pitanja, prepoznaju pravi odgovori i identifikuju zablude.
''Suština je da građani nauče da razlikuju laž, manipulaciju i propagancu, i da im se suprotstave. Dakle, da znaju da razlikuju dobro i loše u medijima'', zaključio je Mićunović.
Kako se u istraživanju navodi sizuacija je još kompleksnija kada se govori o neformalnom obrazovanju. Bez plana i strategije, treninzi i seminari se održavaju povremeno i najčešće u režiji domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija. Pri tom, kako stoji u ostraživanju, mnoge NVo nisu zadovoljne načinom na koji su ovi treninzi prihvaćeni od strane menadžmenta u medijima. Nerijetko, urednici i medijski vlasnici ne dopuštaju zaposlenima da privremeno napuste posao, kako bi poradili na dodatnoj edukaciji i specijalizaciji.
Prema istraživanju najveće nade se polažu u medijsku pismenost. Naime, medijska pismenost je izborni predmet u gimnazijama. Međutim, problematična je činjenica da iz godine u godinu, opada broj učenika koji biraju ovaj predmet, kao i to da je medijska pismenost za sada dostupna samo u gimnazijama, a ne u svim srednjim školama.
''Ipak, kament temeljac je postavljen, te buduće generacije, obrazovni i zahtjevniji korisnici medija, izvršiće pritisak na medije da investiraju više u edukaciju novinara kako bi mediji bili kvalitetniji'', stoji u istraživanju.
Kako je navela autorka istraživanja, Daniela Vranković, istraživanje je sprovedeno početkom godine u trenutku kad još nije bila donijeta odluka o tome da li će smjer novinarstva na FPN-u mijenjati, rekonstruisati ili biti ugašen.
''Kako imamo priliku da vidimo, u Crnoj Gori se dešava da se mediji dijele na provladine i antivladine. Sam taj režim utiče na izgradnju novinara i na njihovu slobodu u radu. Ja sam recimo tokom svog rada imala priliku da prisustvujem opširnom seminaru organizovanom od strane medijske kuće Rojters. Seminaru koji je trajao više sedmica i na kojem sam naučila mnogo više nego tokom mog školovanja. Međutim ja sam imala tu sreću da su moji dani provedeni na seminaru bili uredno plaćeni kao da sam svakog dana bila na poslu. To danas kako se može primijetiti nije praksa u mnogim medijima, te vlasnici i urednici ne uviđaju koliko je značajno dodatno obrazovanje i dodatna obuka svojih novinara'', istakla je Vranković.
Ona je navela sami podaci govore o tome kakva je situacija i koliko je zanimanje novinara poželjno.
''Ako je recimo 500 ljudi upisalo novinarstvo, nakon nekoliko godina svega 250 njih je završilo fakultet, a prema podacima Zavoda za zapošljavanje, svega polovina njih radi u struci. Smatramo da bi u slučju studija novinarstva trebalo posvetiti više pažnje obaveznoj praksi studenata i generalno praktičnoj primjeni naučenog jer praksa od svega par sedmica nije dovoljna'', kazala je Vranković.
Prema riječima Nataše Ružić, predavača na Fakultetu političkih nauka, studijskog programa novinarstvo, nije problem isključivo u njihovoj instituciji već i u saradnji sa medijima.
''Istina je da je praksa koju obezbjeđujemo mala i da bi trebala biti mnogo veća ali moramo imati na umu da saradnja sa medijima nije baš adekvatna. Mi smo imali mnogo primjera gdje pošaljemo naše studente da obave praktični rad, međutim tamo ih dočekaju na neadekvatan i neprofesionalan način. Naši studenti su u pojedinim redakcijama imali prilike da čuju izjave tipa - pa šta će vam te studije, ovaj posao se potpuno drugačije radi - dajući im preradu običnih izvještaja te ne pružajući adekvatan dio praktične nastave koju naši studenti zaslužuju. Takvom praksom imali smo priliku da primijetimo da naši studenti se obeshrabreni vrate sa istih. Srećom postoji par institucija sa kojima smo potpisali memorandum i koje pružaju zaista sjajan dio praktične nastave koji motiviše naše studente da dalje uče i rade, ali sa velikim brojem medija to na žalost nije slučaj'', kazala je Ružić.
Priredio i fotografisao: L.Đ.
