Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Dobro znam, na vlastitoj koži sam upamtio, kakva je bila Pobjeda devedesetih. Imam, ipak, zrnce morala da, za razliku od Rakčevića, ne pominjem čovjeka koji nije živ i koji ne može da mi odgovori. I neću da prešutkujem ono o čemu Rakčević lukavo šuti. Takvu Pobjedu iznjedrila je antibirokratska politika, ona u čijem je kolu Rakčević sa ulice zaigrao, skupa sa Đukanovićem, Bulatovićem i ostalim predvodnicima ,,naroda što se ne šćaše u lance vezati“.
Vratimo se vremenu sadašnjem. Rakčevićeva ocjena o meni kao uredniku huškačke Pobjede je njegovo pravo na slobodno izraženo mišljenje. No, dobro. Da prepjevam jednog slavnog pisca: mišljenje je kao donji dio leđa - ima ga svako. Ima ga i neka ga javno iznosi predsjednik GP URA. I u Novoj Pobjedi.
Ali, treba zaista imati obraz, debeo baš kao ravna ploča na onim Rakčevićevim slonovima, pa bezočno ustvrditi da Nova Pobjeda - laže, podmeće, prešutkuje zločine, izvodi hajke, podržava etničko čišćenje i pomaže uništavanje Crne Gore... Za takve besprizorne optužbe Rakčević nije uspio podastrijeti kao dokaz - jedan tekst, komentar, jedan pasus iz Pobjede ili, makar, poput kardinala Rišeljea, naći ona četiri retka dovoljna za javno vješanje?! Principi Kominforma. Zaboga, bješe li ono lider GP URA što je dao, ne tako davno, intervju Pobjedi; prozbori li što o hajci protiv njega ili me to ,,sjećanje lakom tugom ovi“? Kakva vonjava etika. I sramotan bijeg od stvarne polemike u talog etiketiranja.
Koliko juče, Rakčević nije imao hrabrosti da riječ zucne Senadu Pećaninu. A danas, ponovo bježeći od suočavanja, koristi se zamjenom teza i lamentira o nekoj hajci. Ovđe, moram priznati, vidim samo Rakčevićevu hajku - na logiku. Da nije tako, predsjednik GP URA bi nekako sročio razloge zbog kojih je prije dvadesetak dana Dritan Abazović - u ime cijele opozicije, pa očito i u ime podrške Demokratskog fronta - hodio do predsjednika Filipa Vujanovića da iska titulu mandatara. Ne priznaju izbore, nelegitiman im je predsjednik, a hoće da sastave vladu. Sjajan izum, valjalo bi ga patentirati. Baš kao i nadimak koji su sebi dali - ,,građanska opozicija“. Toliko građanska da je, onako junački složno, odćutala lične uvrede na račun Azre Jasavić i, kasnije, šovinističke napade na lidere Bošnjačke stranke; toliko evropska da dio ,,Ključa“ i danas ne priznaje genocid u Srebrenici; toliko demokratska da prave savez sa sljedbenicima Pavla Đurišića; toliko posvećena nacionalnim interesima da unisono vjeruju kako je Đukanović teroristički planirao da sebe likvidira i tako opstane na vlasti...
Tu smo negdje na suštini nerazumijevanja: promijenila se, na sreću, Pobjeda, ali i, na žalost, Žarko Rakčević. Drugačija Crna Gora podrazumijeva da lopovi budu iza brave, ali se ta i takva ,,drugačija Crna Gora“ ne može praviti odbacivanjem onih koji su promijenili vlastitu mračnu politiku iz devedesetih, a juriti u zagrljaj današnjim pobornicima velikosrpskog sna. Prosto, ako ova naša država u temeljima ima velikosrpstvo, onda budućnosti Crne Gore nema. To je problem koji Rakčević neće ili ne želi da vidi. I mogao bih još da nabrajam tih divnih primjera neprincipijelnosti, ali bojim se da je uzalud. Neće me čuti. Mogao bih, takođe, da Žarku Rakčeviću preporučim, kao biznismenu i političaru, da - ako ima što protiv biznismena Petrosa Statisa - podnese prijavu, ali bojim se da je i to uzalud. Neće smjeti. A možda je stvarno sva krivica na ovoj, Pobjedinoj, strani.
Žarko Rakčević sebi persira u vlastitom saopštenju. Ima sjajno mišljenje o Žarku Rakčeviću koji je bio potpredsjednik Đukanovićeve Vlade; divi se Žarku Rakčeviću kao dosljednom Đukanovićevom protivniku; Žarko Rakčević je glavni pozitivac u sopstvenim saopštenjima. Možda je stvarno tako. Možda je i Zemlja ravna ploča. I ne bih, hajkačkim objavljivanjem nezgodnih činjenica, da kvarim idilu.
(Reagovanje glavnog urednika Pobjede na tekst predsjednika GP URA)
Pobjeda
