Jovanović je jedan od najznačajnijih tumača recentnih tokova crnogorske literarne prakse. Njegove knjige najkompetentniji su i izvan Crne Gore najčešće citirani književno kritički pogled na crnogorsku novu, prije svega urbanu literaturu. O najnovijoj koja je objavljena u izdanju cetinjskog Otvorenog kulturnog foruma, govorili su doktorantkinja Nela Savković-Vukčević i dr Vladimir Vojinović.
Savremenost
Nela Savković-Vukčević je kazala da su eseji Borislava Jovanovića hvale vrijedan primjer tumačenja tekstova bez oslanjanja na rezultate njihovih ranijih kritičkih monitoringa.
“To je hrabrost, izazov i za nas čitaoce prava poslastica. Kritičari uglavnom izbjegavaju da se suoče sa tekućom književom produkcijom. Za većinu, udobnije je sačekati sud vremena i drugih tumača, kretati se uhodanim stazama. Nespremni su da se sa djelom suoče na čistini. Jovanović je rijetki izuzetak. On spremno iznosi svoj sud i pomaže nama koji smo savremenici sa književnim djelom koje on vrednuje”, kazala je Savković-Vukčević.
Primjer stvaraoca
Dr Vladimir Vojinović je kazao da Jovanović predstavlja primjer stvaraoca koji svojim djelima obilježava vrijeme u kom živi.
“Ostaće upamćen po tome što je seriozno pratio savremenu crnogorsku književnost i notirao sve njene specifičnosti i meandre, što je njegovao i razvijao kritičku svijest omogućavajući budućim književnim kritičarima i istoričarima književnosti osnovu da se kvalitetno pozabave književnim djelima i autorima našeg vremena”, kazao je Vojinović.
Jovanović je kazao da je u Crnoj Gori sve teže biti pisac, jer se u njoj pišu sve bolje knjige.
Neke od njih konkurentne su i na evropskom nivou.
“Takvih knjiga nije mnogo. Ima ih u prosjeku desetak godišnje. Predstavljaju standard za ono što je autorski identitet, lična transformacija na relaciji pojedinac svijet i znak visoke književne kulture”, kazao je Jovanović.
Književnost, ako je književnost, smatra on, jedna je od najvećih tranzicija u čovjekovoj duhovnoj vasioni: tranzicija između erosa i tanatosa, transformacija sopstvene biografije u neku koja će biti snošljivija.
Svevremenost
“Čovjek je transcendentno biće i bez te komponente nema ni pisanja ni čitanja, niti upoznavanja i razumijevanja samog sebe. Utilitarizam je surogat književnog djela, a egzistencijalna samoća jedini prostor umjetnosti”, naglasio je Jovanović.
Kako je rekao, samo estetsko i biće estetskog bilo je i ostalo spasitelj književnosti. Logos crnogorske književnosti sve više postaje logos estetskog.
“Ja sam definitivno i antejski vezan za estetsku dimenziju književnog djela. Svoje vrijeme, svoju dnevnost mogu preživjeti samo univerzalne teme i univerzalni govor. Sve ostalo je samo prateća književnost, lokalno stereotipno zavaravanje i pseudostvaralaštvo. Biti čovjek etike i estetike koje su interferentne znači dostići samog sebe”, poručio je on.
Lavirint iz kog se ne mora uvijek izaći
Po svemu sudeći, Borislav Jovanovi svjestan je da tumačenje knjiga postaje ponekad uzaludan ali izazovan proces. To podrazumijeva lavirint iz kojeg se ne mora uvijek izaći.
“To je vrsta kosmičke introspekcije, lične percepcije autorskog teksta. Knjige u kojima je sve jasno nijesu knjige, odnosno literature, već transparent na određenu temu. Knjiga, tekst, postaje znak pitanja na koji treba odgovarati i odgovarati. Komercijalne knjige su antiknjige. Što su više bestseleri, sve su više roba za globalne mediokritete”, tvrdi iskusni tumač lijepe književnosti.
Pobjeda; Foto: rtcg.me
