Muzika ima moć da ostavi vizuelni trag, poput mekog ali ipak vidljivog ožiljka na koži. Tako će najbolje u muzici iz godine za nama trajati: u nizu slika i asocijacija, više nego u harmonijama i bojama zvuka.
Nema tog paranoičnog androida koji može zaboraviti posramljenog Toma Jorka, spremnog da prizna sve grijehe svoje vrste, dok vanzemaljski brod prekriva nebo u pjesmi ,,Decks Dark“. Ili slušaoca koji se nije preselio u neki intimni teatar dok kamerni orkestar najavljuje odlazak Lenarda Koena u numeri ,,Treaty“. Za mnoge, zastava na pola koplja uvijek će se prelivati u crno-bijelim bojama kad počne neka od američkih himni benda Drive-By Truckers...
Neke od asocijacija vezane su za sjajne spotove: teško da ima ljepše moderne metafore od umornog astronauta Dejvida Bouvija kog pronalazi mistična panterska boginja.
Neobično dobra muzička godina dokazala je da note mogu da blistaju najljepšim sjajem čak i kada su na nebu prosute mračne i neuhvatljive zvijezde. Previše muzičara pretvorilo se u zvjezdanu prašinu, ali ostavili su nam koordinate za putovanja puna praštanja, oproštaja, skromnosti i angažovanosti. Obogatili su nas svojom muzikom.
NAJBOLJI ALBUMI
1. Michael Kiwanuka
Love & Hate
Iskreni i beznadežno skromni Majkl Kivanuka govori o sebi, nesposobnosti da pripada bilo kome i učini nešto lijepo ljudima, a ne očekuje ništa zauzvrat. Njegov psihodelični soul sa ukusom gitare Dejvida Gilmora je dostojno poprište ove drame. ,,Love & Hate“ nije savršen album, niti se trudi da bude. Ipak, to nije bitno u poređenju sa vanvremenskih pet minuta u uvodu albuma ili momenta kad genijalni Kivanuka prizna svijetu da ne može da ga podnese, kao ni sebe.
2. Solange
A Seat at the Table
Želite konceptualnost i kompleksnost u megapopularnom r'n'b? Zaboravite na Bijonsi i okrenite se mlađoj sestri Nouls. Solanž je ,,mjesto za stolom“ zaslužila albumom koji je manifest tamnopute Amerikanke u 2016. godini. Politički angažovan, izuzetno temeljan i slojevit, ,,A Seat at thr Table“ je album koji je istovremeno bolno ličan. Iz intimnih rana izmilila je muzika koja postaje melemnija nakon svakog narednog slušanja.
3. John K. Samson
Winter Wheat
Svijet će postati ljepše mjesto kada albumi postanu tako brižno pripremane i kompleksne priče kao „Winter Wheat“, kanadskog pjesnika i univerzitetskog profesora književnosti Džona Semsona. Postmoderna, nadrealna hronika života zaboravljenog grada u kanadskoj provinciji je svijet obogaćen zanimljivim likovima, asocijacijama i aluzijama. I sve obojeno patinom gitare Nila Janga iz sedamdesetih.
4. Leonard Cohen
You Want It Darker
Najveća vrijednost posljednjeg albuma Lenarda Koena je savršeno funkcionisanje van konteksta smrti velikog pjesnika. Jeste preobražaj, koliko i opraštanje. Pomirujući je, koliko i olujan. Ova ploča je školski primjer kako se na malom prostoru mogu izvesti raskošni driblinzi. Koen je u devet pjesama podsjetio zašto je veliki.
5. Angel Olsen
MY WOMAN
Složena dekonstrukcija emocija žene koja voli, ostavlja, liječi se i ponovo uči da živi i vjeruje nekom. To je ,,MY WOMAN“ - i mnogo više od toga. Ejndžel Olsen je ultimativna indi dama našeg vremena, jaka onoliko koliko je sposobna da se razapne o sopstvenu ranjivost. Iako je Olsen muzički raskošna i raznovrsna, album ,,MY WOMAN“ nikako nije kameleon, već najstvarniji uvid u intimu ženske mladosti 21. vijeka.
6. Danny Brown
Atrocity Exhibition
Hip-hop pronalazi neke nove sjenke pod kapuljačom Denija Brauna. Reper iz Detroita dokazao je zbog čega ga smatraju ,,najpametnijim čudakom“ u svijetu ove muzike. Albumom ,,Atrocity Exhibition“ nije ostavio prostora da ga bace u koš rep-hipsteraja. Njegova rima je opasna, devijantna, na momente perverzna, izuzetno destruktivna i mučna. I bez dileme - destilovana poezija.
7. Radiohead
A Moon Shaped Pool
Nakon što je od njega odustala žena sa kojom je bio četvrt vijeka, Tom Jork je pronašao ljudskost, koju je zaboravio u otuđujućoj, robotskoj stvarnosti. Album ,,A Moon Shaped Pool“ je drugačiji Radiohead - topliji, pokajnički, obojen tugom i iskrenom sviješću da čovjek ne vrijedi ništa ako nekome ne pripada.
8. David Bowie
Blackstar
Albumu ,,Blackstar“ je bilo suđeno da postane ultimativna referenca još od dana smrti Dejvida Bouvija, ali i riznica koja će vremenom otkrivati neka bogatija značenja. Ovo je sudar umirućeg čovjeka, racionalnog djelatnika i ultimativnog muzičkog kosmonauta sa šamanskim svijetom. Na atomskom gorivu razularenog saksofona, Bouvi je uspio da trijumfalno pređe i tu granicu.
9. Drive-By Truckers
American Bird
Ubistva nevinih tamnoputih na ulicama, nepovjerenje, Trampova pobjeda... Već sada znamo: Amerika, zemlja kakvu osjeća bend Drive-By Truckers, izgubila je bitku 2016. godine. Ipak, ,,American Bird“ je velika pobjeda. Dokazao je, poslije mnogo vremena, kako jedna čistokrvna rokenrol ploča može uraditi više od velikih riječi, a istovremeno je hronika našeg vremena. ,,Kamiondžije“ iz Alabame vas ne lažu, kako i dolikuje majstorima američkog Juga.
10. Lambchop
FLOTUS
Bend Lambchop pronašao je sveti gral modernih folkera: uspio je da premosti duboki jaz ka elektronici! Album „FLOTUS“ je razigran, pitak i izvanredan na prvu loptu. Prava smjernica za budućnost.
