Album ,,Pandora“ interpretatora i autora sevdalinki Boža Vreća jeste poput eha koji se prolama planinama. Ili rana od magijskih slova na grudima, koje negdje već u refrenu prvog singla ,,Pustinja“ postanu melemne. Promovisao ga je nedavno u Briselu, u vjeri da sjenke duše čovjeka sa ovih prostora mogu očarati Evropu.

Narednih nekoliko mjeseci neće biti stajanja – nove sevdalinke čekaju da izađu iz Vrećove kutije i zatresu njegove fanove na svim meridijanima. Dok dugom sabljom siječe sopstveni vazduh, iznova i iznova, pratite staze njegove muzike, kojima ovaj arheolog spaja prošlost sa budućnošću. Na kraju će vas dovesti pravo u vaše dvorište: Vrećo na proljeće ponovo dolazi u KIC „Budo Tomović“, čiji su posjetioci njegov prošlogodišnji koncert izabrali za događaj godine.
U razgovoru za Objektiv, Vrećo govori o sevdahu, stvaranju, crnogorskim genima, razlozima zbog kojih nam se vraća, očekivanjima od novog albuma...

OBJEKTIV: Prvi singl ,,Pustinja“ je lijepa i slojevita metafora o ljudima koji ne mogu da pobjegnu od sjenki prošlosti. Koliko Vam je važna ta beskompromisna okrenutost budućnosti, novim horizontima i ljudima?
VREĆO: Pustinja nas i te kako jača, posebno žene – one koje su prevarene i ostavljene i samo su jednom voljele, a ta ljubav ih drži u životu, ma gdje sada i ma sa kim bile.
S druge strane, želio sam metaforično reći ,,Ne“ svim zlim ljudima koji pokušavaju da nas pretvore u marionete i upravljaju našim mislima, djelima i srcem. Mnogo žena mi je pisalo. Pričale su mi kako su se pronašle unutar stihova, odvažile i rekle ,,Ne“ tom nasilju. A trpile su godinama neku od tortura...
OBJEKTIV: U ovoj pjesmi očigledno je da se sve komotnije osjećate kao pjesnik. Da li riječi klize lakše nego ranije?
VREĆO: Mislite i pjevač i pisac i pjesnik! To je naprosto dar od Boga. Ako je sve sljubljeno, onda daje izvrsne note i ispunjava vaš cijeli život. Živim za svoju muziku i potpuno sam posvećen stvaranju autorskih melodija i tekstova. Imam publiku koja to beskrajno voli, a svakim danom je sve više. Ipak, uvijek mi je bio bitniji kvalitet nego kvantitet. Zato sam zaista ponosan na ljude koji me prate, vole i dolaze na moje koncerte. Oni su moja inspiracija i sve dok je tako, sretan sam.
Pisao sam oduvijek, ali dakako da je lakše kada prokrčite put i napravite autentičan izraz u žanru tradicionalne muzike obojene patinom sevdaha. Za mene pisanje nikada nije teret. Ipak, neku pjesmu napišem u dahu, a nekad opet znam ustati u zoru, pa dopisati stih koji mi fali danima. To je stvar inspiracije - oko nas su svuda zvuci i glasovi. Samo treba da otvorimo sva svoja čula. Treba čuti, osjetiti i zapisati ta anđeoska šaputanja...
OBJEKTIV: Osjećate li da Božo Vrećo sazrijeva kao autor i osoba, spoznaje neke nove sopstvene nijanse i cvjeta na nove načine?
VREĆO: Naravno da cvjetam... Cvjetam i razvijam se uvijek poput divljeg slobodnog encijana na Zelengori, podno Maglića i Durmitora gdje sam odrastao.
Moja muzika raste i razvija se. Moje misli su izoštrenije, a čula i emocije naglašenije. Sve utiče na promjenu i ide u prilog konstantnoj borbi da budem svoj, autentičan i ponosan na sve što sada jesam i predstavljam.
Najviše od svega mijenja me ljubav... Sve govore riječi koje sam napisao u pjesmi „Pandora“ koja otvara album. Zapisao sam: ,,Moje srce je Pandora / i samo tebi se otvara / ti nemaš ključe / tebe srce vuče“.
OBJEKTIV: ,,Pandora“ u najavi djeluje muzički raskošnije i kompleksnije od prethodnih albuma. Koliko Vam je bilo teško da sačuvate prepoznatljivi senzibilitet i viziju radeći sa većom grupom muzičara?
VREĆO: Sada je najlakše raditi zato što surađujem sa muzičarima koje jako volim i poštujem, kao i oni mene. Nema ega i kompleksa. Svi dišemo kao jedan organizam. Zato je proces stvaranja zadovoljstvo i blagodat. Svi moji albumi od ovog četvrtog biće posve autorski. Zato suradnike biram srcem i radujem se svakom novom danu koji mi donosi inspiraciju da stvaram.
OBJEKTIV: Često stvaranje pjesama vežete za specifične lokalitete. Na primjer, numera ,,Negdje u daljine“ prije nekoliko godina pisana je na Golom otoku. Ili spot za ,,Pustinju“ koji je nastao na Lukomiru, što sigurno nije bio lak poduhvat... Kakvu Vam energiju prenose takva mjesta?
VREĆO: Kao magistar arheologije nikada nisam odustao od traženja kulturološki i baštinski bitnog. I to sve da bih se na taj način povezao sa korijenima i svime onim što jesam i osjećam da mogu biti. Sve su to energetski jaka i mistična polja u kojima uvijek ostavljam djelić sebe kako bih ukazao na njihov vapaj da ostanu autentična i neukaljana. Moja specijalnost su stećci i osebujna mitologija Bosne i Hercegovine.
OBJEKTIV: Vjerujete li da muzika sa Balkana može pronaći put do šire publike na Zapadu? Jeste li razmišljali o tome da pišete na nekom stranom jeziku i olakšate sebi put do potencijalnih fanova?
VREĆO: Svakako, tradicionalna muzika Balkana je najljepša i najteža za pjevati u cijelom svijetu i dakako da je voljena gdje god sam nastupao. Ali ne - ne pisati sevdah na engleskom jeziku! Upravo u tome i jeste draž. To uvijek treba da bude bosanski jezik. Treba da budemo ponosni zbog toga. Uostalom, emocija se ne prevodi – ili se osjeti ili ne. I stvar je nas samih da li osjećamo ili ne, ali sudeći po mojim koncertima širom Evrope, pjevam za ljude sa srcem otvorenim da čuju i prepoznaju sebe kao aktere u mojim pjesmama. Čak i onda kada ne razumiju tekst, emociju svakako uhvate... Stojan STAMENIĆ
BOKS 1:
N: Uvijek se vraćam Podgorici – imam kome i zašto
OBJEKTIV: Vaši koncerti u Podgorici uvijek su osvajali nove visine ushićenja, bliskosti i prepoznavanja sa publikom. Posljednji u KIC ,,Budo Tomović“ opisan je kao „susret osmijeha i suza radosnica“. U čemu je tajna te magične konekcije?
VREĆO: Samo uzajamna ljubav i iskrenost. Svaki put je magija. Biće i svaki naredni put zato što drugačije ne znam. Drugačije ne može ni biti kada me volite i kada vas volim. To su koncerti gdje smo ostavili sve brige i tegobu, prisjetili se starih ljubavi sa suzama u očima, odlučili da se izborimo za nešto jako važno u životu i vratili osmijehe na lice. S tim osmijehom zadovoljstva Podgoričani odlaze svojim domovima, to je moja najveća nagrada. Nadam se da ću doći opet već na proljeće. Imam izvrsnu suradnju sa KIC ,,Budo Tomović“ i izuzetnom direktoricom Snežanom Burzan. Uvijek ću rado doći. Imam kome i imam zašto.
BOKS 2:
N: Uskoro spot u Crnoj Gori
OBJEKTIV: Za Vreća muzičara, arheologa, Balkanca i osobu koja ovdje ima prijatelje... Šta sve predstavlja Crna Gora?
VREĆO: Biser čiji sjaj nikad ne prolazi. Jako sam vezan za crnogorsko tlo zato što je moja majka Crnogorka. Naučila me je tom dostojanstvu, hrabrosti i smirenosti koju crnogorske žene posjeduju, pored ljepote i požrtvovanosti. Doći ću uskoro kod vas da snimam novi spot. Arheološki sam pomno izabrao lokaciju, ali neka za sada bude mala tajna i iznenađenje.
Link: https://www.youtube.com/watch?v=ED40Qrf2r88
FOTO: Mario Klein / KIC