Ovako je za Portal Analitika svoj nastup na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta prošlog četvrtka opisao ruski violončelista Denis Šapovalov. Upoznali smo ga prije četiri godine na otvaranju Internacionalnog muzičkog festivala A tempo, a ovaj svjetski poznati interpretator od tada uvijek prihvata pozive iz naše zemlje. Publika od tada jednako prepoznaje njegovu posvećenost izvođenju djela, koliko i želju da je zabavi, te u sve većem broju prati te nastupe.
- Posljednji put sam u CNP-u nastupao prije dvije godine, pa sam napravio malu pauzu. Čuli ste i sami da je publika večeras mnogo aplaudirala, bila oduševljena. Bila je odlična i prije dvije godine, ali je sada još bolja. To je fantastično, i za mene kao izvođača, i za muziku uopšte – dodaje on.
Za njega je dolazak u Crnu Goru ujedno prilika da se sretne sa već poznatim ljudima. Kaže kako ovdje ima mnogo prijatelja, sa kojima voli da da razgovaram i sviram.
- Tako saznajem nove stvari i stičem nova iskustva. Ja naučim nešto od njih, a, nadam se, i oni nešto od mene. Imao sam tri dana zajedničkih proba sa kolegama, koje su bile poput razgovora među prijateljima. Zato se nadam da ću ponovo svirati sa njima – ispričao je poznati čelista.
Posljednji koncert u Podgorici bio je prva saradnja sa mladim francuskim dirigentom Markom Korovićem. Obojica energični i koncentrisani na sceni, stvorili su atmosferu prave koncertne dvorane što je, kako je mnogima poznato, teško napraviti u jednoj pozorišnoj sali, naročito u CNP-u. No, kada koncert počne takvom saradnjom u interpretaciji Koncerta za violončelo i orkestar u h-molu Antonjina Dvoržaka, takvi problemi nestaju.
- Korović je odličan, veoma talentovan i naša energija se dopunjavala. A znam i da je rođen u Francuskoj, ali su njegovi preci iz Crne Gore, da je on vaša krv. Dvoržakov koncert je svakako moj omiljeni; on je poput Boga svih koncerata za violončelo, on je osnova. Prvi put sam ga čuo kada sam imao samo četiri godine. Svakog dana sam slušao ploču, osnovnu temu... I tako deset godina. Prvi put sam ga naučio i izveo kada sam imao 21 godinu, i to na koncertu u Moskvi. A prije ovoga sam ga posljednji put izvodio u Novosibirsku u junu prošle godine - i to dva puta za redom – kazao je sagovornik Portala Analitika.
Kolika je njegova posvećenost violončelu ogleda se i u tome da je upravo završio pisanje svog prvog koncerta za taj instrument i orkestar.
- To je pravo djelo iz ovog vijeka - ima disonantnih tonova, dramsku koncepciju... Ali poenta je kako se izvodi takva muzika. To mora biti više iz duše i srca, a manje iz glave. Sada sam počeo da pišem drugi koncert i on je posvećen Rostopoviču. Takođe će biti za violončelo i orkestar, a premijera je najavljena za novembar – istakao je.
No, za Šapovalova su klasici tek sporedna stvar u životu. To se vidjelo i u izboru kompozicije koju je izveo na bis. Obrada pjesme „Don't Worry, Be Happy“ Bobija Mekferina za dva čela bila je u laganom džez maniru, ali i jednako primamljiva da u njeno izvođenje bude uključena cijela sala. Prije dolaska u Podgoricu nastupao je u Sankt Peterburgu, gdje sam izvodio džez-rok djelo Fridriha Gulde sa limenim duvačima, bubnjevima, basom i solo gitarom.
- Češće sviram sve drugo osim klasika. Imam specijalan rok program koji izvodim sa gitarama, bubnjarem, sintisajzerom i video-projekcijama koje prate nastup. Veliki sam fan „Pink Floyd“-a, ali i grupa „The Queen“, „Deep Purple“... Sada radim upravo na koncertu u čast „Pink Floyd“-u i mislim da će biti gotov na proljeće, a svi glavni djelovi biće napisani za čelo. Izaći će i album, koliko znam, u maju – najavio je Šapovalov.
Pred odlazak podsjeća da će se uvijek vraćati Podgorici.
- Samo me pozovite! A možda naredni put nastupim i kao džez izvođač – kazao je on za Portal Analitika.
K.J.
Foto: MCCG/D. Papić
