Piše:
Marija Ivanović
Šećerlemasti film „La La Land“ reditelja Demijena Šazela postao je planetarni fenomen u koji se zaklinju sanjari i oni koji se tako osjećaju. Kritičari obično mrze filmove koje voli publika, ali sada su ujedinjeni u tvrdnji da je ovaj mjuzikl, rekorder Zlatnih globusa i vjerovatno predstojećeg uručenja Oskara, najbolje ostvarenje iz 2016. godine. I ne samo to!
Pojedini tvrde da će „La La Land“ postati klasik i ući u muzej najvažnijih svjetskih filmova. Izjednačavaju ga sa žanrovskom braćom, filmovima „Singing in the Rain“, „West Side Story“ i „Moulin Rouge“. Odbijaju da povjeruju da je riječ o još jednoj orgiji holivudske samozaljubljenosti, samočestitanju i kolektivnom bijegu od svakodnevnog života koji je obogaljila realnost.
Orgazmično iskustvo
Istina je negdje između. „La La Land“ jeste slatko, vizuelno-orgazmično filmsko iskustvo, ali pretjeruju da je toliko dobar. Štaviše, Šazelov mjuzikl je sigurno najprecjenjeniji film 21. vijeka.
Ako ne znate radnju „La La Landa“, onda ste prethodnih nekoliko mjeseci proveli u pećini ili na nekoj drugoj planeti. Uši i oči su nam prokrvarili od jednih te istih kadrova i opisa romantične priče o mladoj glumici Miji (Ema Stoun) i džez muzičaru Sebu (Rajan Gosling) koji su iskakali sa svake strane od trenutka kada je Šazelov film prikazan u Veneciji.
„La La Land“ je eksplozija boja. Stepovanje na leđima rozog kita dok galebovi pjevaju i kruže oko glave. Stavljanje glave u top pun konfeta. Kupanje u džinovskoj čaši margarite. Romantična večera pod svijećama u astronautskim odijelima na Mjesecu, gdje nema veze hoće li vam ćufta skliznuti iz tanjira i isprljati haljinu kada gravitacije nema. Zvuči luckasto? Drugačije se ne može pisati o tako vizuelno impresivnom filmu čiji su kadrovi stvoreni da se usidre u glavama sanjalica...
Mlaka romansa
Šazelov mjuzikl je bombončić bez konkurencije, ali ispod šarenog papira krije se šupljikavi slatkiš. Vizuelni gorostas ima probleme sa naracijom, nerazvijenim likovima i mlakom romansom. Priče u suštini nema – film je samo kolaž sastavljen od omaža mjuziklima „Singing in the Rain“ (1952), „West Side Story“ (1961), „The Umbrellas of Cherbourg“ (1964), „Grease“ (1978), „Moulin Rouge“ (2001)... Naravno, nakloni kultnim žanrovskim ostvarenjima nijesu problematični sami po sebi. Problem je nedostatak vezivnog tkiva između koji čini „La La Land“ samostalnim i originalnim filmom.
Rajan Gosling je potpuno promašen izbor za rolu Seba. Hemija između njega i Stoun postoji, ali je prilično mlaka. Nije tome toliko kriva gluma koliko neizgrađeni likovi. Mija i Seb nijesu likovi usidreni u realnosti. Svedeni su na simbole potjere za američkim snom, umjesto da budu ljudi od krvi i mesa. Tu i tamo im polazi za rukom da ubijede kako postoje van velikog platna. Na primjer, kada Stoun pjeva „Audition (The Fools Who Dream)“ ili gorko-slatko finale kada Gosling svira u mraku džez kluba dok ga ona u društvu supruga posmatra iz publike. Ipak, to je odveć premalo kvalitetnih momenata u jednom ostvarenju kom se kači toliko superlativa.
Opijat za čula
Glavna i najveća zamjerka filmu „La La Land“ je potreba da programira emocije, zabavlja i impresionira, umjesto da inspiriše. Sigurno je natjerao svakoga da zaboravi da živi u svijetu u kom se nešto može pitati Donald Tramp i njemu slični „niskoguzi“ političari, zato što djeluje kao opijat na čula i prebacuje u drugu dimenziju. U druga stanja prebacuju i „Arrival“, „Moonlight“, „Manchester by the Sea“ i „Lion“, vršnjaci Šazelovog mjuzikla, ali oni ne bježe od naše realnosti. Baš suprotno – guraju nas naprijed i suočavaju sa njom, ma koliko bolna bila. Bol nije prigovor protiv života.
„La La Land“ je posegnuo za zvijezdama i ubrao mnoge od njih, ali ne baš sve. I to je sasvim okej. Na kraju smo dobili jedan sasvim simpatičan i sladak film, ali ništa više od toga. Posebno ne „spasioca“ žanra mjuzikla u 21. vijeku, kako viču najekstremniji navijači Šazela, Goslinga i Stoun. Ne zaboravite, u ovom vijeku smo imali fenomenalne mjuzikle „Les Miserables“ (2012) i „Chi-raq“ (2015). Međutim, ovo nijesu tako lagane priče od kojih se pada u nesvijest i zaboravlja na planetu. Zato se o njima nije toliko trubilo. „La La Land“ je samo pogodio pravi trenutak – mučnu, tešku, razočaravajuću i šokantnu 2016. godinu – da širom planete zamađija ljude uplašene od ružnoće, zle sreće i smrti.
Ocjena: 7,9 / 10
Trejler: https://www.youtube.com/watch?v=VDMf9m7FXd4
FOTO: hdwallpapers.in / popsugar.com / racked.com
