-Crna Gora je zemlja u kojoj su vlast i privilegije i bogastvo koje vlast donosi onima koji vladaju vrhunska društvena vrijednost i temelj novog sistema. Nova klasa bogataša uglavnom je nastala privatizacijom države i unistenjem privrede. Razaranje pravnog sistema dovelo je do stvaranja kulture nekažnjivosti za pripadnike nove klase bogataša i vlastodržaca. Stvorena je država u kojoj jedna pravila važe za usku grupu vladajućih i druga pravila za sve ostale- ističe se u saopštenju.
Kako se dodaje, kad ljudi nijesu jednaki pred zakonom, kad ne mogu da koriste svoja ustavom garantovana ljudska prava ako nijesu pripadnici vladajuće elite- onda je to država socijalne nepravde.
-Posao, socijalna pomoć, obrazovanje, liječenje, krediti, javne nabavke, plaćanje poreza, sudska zaštita, napredovanje u karijeri, rješavanje stambenog pitanja zavise najčešće od političke podobnosti. Pripadnost političkoj eliti određuje kvalitet života. Vladajuća grupacija daje sebi pravo da dijeli 13 plate, nepovratne stambene kredite, jednokratne pomoći, bonuse, jeftine kredite... sve na teret budžeta, dok se na drugoj strani ukidaju i smanjuju naknade za majke, a materijalno obezbjeđenje porodice drži godinama na ponižavajućem nivou od 63 do 126 eura- navedeno je u saopštenju, uz konstataciju da više od polovine zaposlenih (50,26 odsto) u Crnoj Gori prima mjesečne zarade u visini od oko 250 eura.
-Ako je prema podacima Monstata procijenjeni broj zaposlenih u Crnoj Gori oko 177.000, onda oko 88.000 zaposlenih prima zaradu oko 250 eura. S obzirom da je zvaničan broj nezaposlenih kod nas oko oko 50.000 onda se dolazi do zaključka da blizu 138.000 građana Crne Gore živi praktično na granici siromaštva, ne računajući u ovu cifru značajan broj penzionera. Minimalna zarada u Crnoj Gori za ovu godinu iznosi 193 eura, dok je prosječna penzija u Crnoj Gori oko 278 eura. Oko 4.500 penzionera prima penziju ispod 100 eura i oni se mogu tretirati kao ekstremno siromašni. Ako tome dodate da 200.000 porodica duguje prosječno po 600 eura za struju i da plate značajno kasne za preko 40.000 radnika i da 100.000 radno sposobnih stanovnika od 18 do 65 godina niti radi, niti je na birou rada, dolazimo do procjene da je skoro polovina stanovništva ili u zoni siromaštva, ili vrlo blizu linije apsolutnog siromaštva- naglašava se u saopštenju.
Napominje se da svaki nepredviđeni trošak, neko slavlje ili bolest, školovanje djece, dug za struju, opravka u stanu i ove porodice gura ispod linije siromaštva.
-Stanje je je sve gore i glavni razlog za povećanje siromaštva je nezaposlenost i niske zarade. Sve je manje posla, a i poslovi što se nude ne zahtjevaju nikakvu stručnost ili obrazovanje i jako su slabo plaćeni, jer je tražnja za poslovima velika, a ponuda mala. Može se reći da sindikati ne postoje, jer rezultati njihovog rada se ne vide, radnici su nezaštićeni, a Vlada i državne institucije štite poslodavce koji uglavnom ekspoatišu radnike. Siromaštvo razara porodice i mi smo iz Banke hrane suočeni sa porodicama samohranih majki, gdje su muževi gubitkom posla ulazili u probleme sa alkoholom, agresivno ponašanje prema ženama i djeci je uslijedilo i raspad porodice je bio neminovan- stoji u saopštenju.
Nezaposlene samohrane majke sa više djece i bez riješenog stambenog pitanja su, kako se ističe, jedna od najugroženijih kategorija stanovništva i one bez efikasnije i pravedne podrške države ne mogu izaći iz siromaštva.
-Naravno pomoć je potrebna i višečlanim porodicama, porodicama raseljenih lica , porodicama koje imaju članove koje su osobe sa invaliditetom, romskim porodicama... Siromaštvo onemogućava jednake šanse za obrazovanje djece i dolazi do popuštanja u školi, nekad i do devijantnih ponašanja kakva su kriminal,droga i prostitucija. Siromaštvo razara društveno tkivo i predstavlja, pored endemske korupcije, najveći problem u Crnoj Gori. Vlada nastavlja da služi interesima bogatih trudeći se da stvori razne privilegije za njih, a ne čini ništa da pomogne siromašnima da izađu iz problema. Crna Gora sa ovakvim potencijalima ne bi smjela da ima siromašnih građana. Ali izgleda da nekome to stanje odgovara, jer se ništa nije uradilo za ove napaćene ljude godinama. Dugogodišnje stanje u kojem smo dovelo je do sve većeg jaza između male grupe superbogatih i ogromne većine očajnih građana bez ikakve životne perspektive. Samo snažan ekonomsko i socijalno održiv razvoj i puna zaposlenost, sa zakonima koji važe jednako za sve i efikasnom proaktivnom socijalnom politikom i podrškom za izlazak građana iz zone siromaštva, može vremenom dovesti do održive socijalne ravnoteže i neophodne pravde- zaključuje se u saopštenju.
