Piše:
Vladimir Maraš
Vjetrovito, sunčano jutro. Redovna rutina, tuš, kada, lavabo. Na putu do radnog mjesta se ko zna koji put uvjeravam da su se ljudi otuđili i više nemaju vremena ni za sebe ni za druge. Nevjerovatne saobraćajne vratolomije nervoznih vozača (najčešće u posjedu novih i jakih vozila) iz dana u dana povećavaju rizike za najranjivije - savjesne učesnike u saobraćaju. Pješake i druge vozače.
Ne prođe sedmica a da ne vidimo neko vozilo koje je završilo na sopstvenom krovu. Mislim da toliko prevrtanja nećete naći ni na veoma zahtjevnoj relaciji Pariz - Dakar. Nijesam imao zadovoljstvo da se zaputim ka Cetinju u posljednje vrijeme, ali saznajem od prijatelja da je proširenje tunela, tačnije preusmjeravanje na lokalni put, donijelo mnoge izazove, toliko da je ovu relaciju poželjno prelaziti sa nekim saputnikom koji ima makar crni pojas - peti dan.
Nepoštovanje signalizacije i očigledno prepuštanje vozačima da sami na terenu rješavaju pravila prolaska često stvaraju neugodne situacije koje se nerijetko završavaju verbalnim ali i fizičkim kontaktom. Sve to u normalnoj zemlji nije moguće.
*****
Da zaboravim na turobnu stvarnost, pogledam neke strane portale, specijalizovane za džez muziku. Malo se dohvatim notnog papira, poslušam malo dobre muzike i svijet postane bolje mjesto. Ali, avaj! Već me popodne uspije prevariti. Kad se dođe kući, uključi se TV i eto te odmah u prošlosti. Za đavola, nalećeh na neko istraživanje rejtinga TV stanica u Crnoj Gori.
Vidjeh da je Prva TV preuzela lidersku poziciju ispred neumornog Pinka, Vijesti stoje u zlatnoj sredini, a fenjeraši su prvi i drugi program nacionalnog Javnog servisa. I opet mi ništa nije jasno. Očigledno smo mi kulturološki ozbiljno oboljelo društvo kada je odnos snaga ovakav, a na štetu Javnog servisa - šta god o njemu mislili. Da podsjetim, govorim o našem, crnogorskom Javnom servisu, istovremeno i o dva najgledanija medija i uticaju njihovog fabričkog podešavanja na naše živote.
Tužna je činjenica da su komercijalni mediji zauzeli toliko prostora programima na ivici zdravog razuma, sa vrlo jasnom i konkretnom zamisli da ama baš ništa ne poprave u kvalitativnom smislu. Esenciju muzičkog obrazovanja prosječnog čovjeka kao što je, na primjer, ozbiljna muzika, Bah, Mocart i Betoven, da ne pominjem omiljenog mi Malera, na ovim medijima zateći ćemo samo ako budemo (da ne čuje zlo) imali kataklizmičke razvoje situacija.
U čestim razgovorima s prijateljima se kao rješenje nudi formula „uzmi daljinski i riješi sebi problem bilo kog programa i medija“. No, nijesam siguran da ću time doprinijeti popravljanju stvari u kompletu. Primjenom sistema „noj i pijesak“ stvari mogu postati samo gore, zato što nas je upravo korišćenje ovog i ovakvog sistema prepuštanja medijskog prostora raznoraznim hijenama dovelo do ovog stanja. A ono je daleko od lijepog.
*****
Prije nekoliko dana mediji su prenijeli vijest o zaposlenom u nezavisnom dnevnom listu Vijesti koji je priveden pod sumnjom da se bavio nedozvoljenom radnjom - skidanjem dječje pornografije sa interneta. A šta ćemo sa prezumpcijom nevinosti koja se podrazumijeva, čak i u slučaju Sveta Marovića koji priznade što priznade?
Uslijedilo je „profesionalno“ izvještavanje Pinka koji objavljuje, citiram: „Osumnjičeni je tipični preStavnik stila novinarstva koji dolazi iz ovog tabloida“. Da, sa sve slovom „s“. Zamislite vi taj nivo ludila. Valjda vam je svima jasno o čemu se ođe radi.
Od svega ovoga grđi je samo način na koji ga je list za koji radi „zaštitio“ od „medijskih napada“ - prikazujući njegov portret u krupnom planu da ga svako pozna i prepozna da to nema veze sa kompanijom „Daily Press“?!
*****
Da je vrag odnio šalu, ozbiljno se vidi i po prvim koracima naše pjesme kandidatkinje za Eurosong 2017. Na komentare bez ikakve administratorske cenzure po domaćim portalima navikli smo odavno, ali ovogodišnji crnogorski evrovizijski projekat prijeti da parkira u zapećak sva dosadašnja dostignuća komentatora. Bot ili robot, manje je važno. Dobra strana web prostora je to što vremenom postaje arhiv svjetske kulture, a nama, bojim se, bolno podsjećanje na suštinu našeg mentalnog presjeka.
Za kritički osvrt na Eurosong je još rano, pa ću vas obradovati analizom u nekom od narednih brojeva. Do tog dana, pomenuću samo ovo - nakon konferencije za medije na kojoj su premijerno predstavljeni spot i kompozicija u finalnom aranžmanu, učinilo mi se da se kao autor videa pomenuo stanoviti Dejan Milićević. Provjerih opet, ispade da se zaista radi o njemu.
Za one koji ne znaju, dotični umjetnik je sarađivao sa regionalnim zvijezdama kao što su Lepa Brena, Ana Nikolić, Mina Kostić, Danijela Vranić, Elektra, Dajana, Goga Sekulić, Jelena Karleuša, Marina Visković, Mia Borisavljević... Pa'i sad, ima još... Seka Aleksić, Selma Bajrami, Stoja, Tanja Savić, Tina Ivanović, Anabela... Dovoljno je ovo. Umjetnost ubrzano dolazi. Drž'te se!
