Tog groznog datuma, koga ćemo danas spomenuti samo u nuždi, Sena je u punoj brzini udario u betonski zid u krivini Tambelo na stazi u Imoli. Krvava Imola, odnijela je možda jednog od posljednjih vitezova najbržeg sporta! Za sjećanje i opomenu mlađim generacijama moramo reći još nešto: „U Senino doba se trkalo srcem, a ne elektronikom“!
Sena je bio plemić Formule 1, ali daleko od toga da je rođenjem bio siromašni sin. Imućni roditelji sa samo četiri godine častili su ga njegovom prvom i posljednjom željom. Mali Ajrton Sena je dobio karting. Koliko je trenirao, a koliko je zavolio svijet brzine svi znamo, tek njegova karijera zapoćinje sa navršenih 13 godina starosti. Bio je odmah uočen kao momak za velika djela, a sujevjerni ljudi su kasnije njegove godine starosti na početku karijere kasnije povezali sa zlim slutnjama: „Baksuzan je broj 13“...
Isti zlobnici nešto kasnije, tačnije 1984. godine rekoše: “Bogati tata ga je ubacio u najbrži cirkus“! Sada svi znamo da svo bogatstvo Seninih nije uporedivo sa svim dobrim stvarima kojima je njihov brzi sin zadužio svijet auto - moto sporta!
Na startu karijere nije vozio neko napredno čudo. Bolid ekipe Toleman bio je sve, samo ne konkurentan. To je bila prava F1 šklopocija na širokim slik točkovima. Ipak, Sena je ipak uspio i iz te mašine da izvuče nemoguće. Počev od četvrte trke počeo je da se probija kroz grid u legendarnom Monaku. Zamislimo samo tu trku. Kiša je lila kao iz kabla, a Sena je počeo proboj sa 13. pozicije! Sjećate se početka priče, odnosno baksuznog broja 13? Elem, da se manemo sujeverja, Sena je 31. krugu iako je trka bila prekidana jednostavno dodao gas. Stigao je do drugog mesta zbog čega je i nazvan „Kišni čovek“.
Nakon te sezone u kojoj se vidjelo ko je i šta je Ajrton Sena, veliki as je sjeo u sjedište bolida Lotusa. Onda je 1988. prešao u Meklaren. Niko drugi, nego glavom i bradom Alen Prost postao je njegov novi timski kolega. Tada je veliki Brazilac uzeo svoju titulu za istoriju, a on i Prost su se konstantno samo smenjivali na pobjedničkim podijumima. Prosta su zvali Profesor, ali Sena je bio nešto što s nebesa kad siđe, na njih jednino i može da se vrati. On nije umio da se folira. Niti je Sena puštao Prosta, niti je Prost popuštao Seni. Fer su se tukli kao pravi sportisti. Danas se nameće pitanje kako bi Toto Volf, ili Mauricio Arivabene reagovali da imaju takve vozače na pisti?
„Biti drugi, pa to je za mene kao da sam šampion gubitnika. Nisam dizajniran da budem drugi ili treći. Ja moram da pobjeđujem“, rekao je jednom prilikom Ajrton Sena i toga se držao do fatalnog zida u Imoli za koga se izvinjavamo što ga ponovo spomenusmo, a moraćemo to učiniti još samo jednom u završnim redovima i to s razlogom.
Inače, Ajrton Sena nije bio zvijezda među običnim svijetom. Volio je da se druži, a volio je i da pomaže svima. Nije se ustezao, niti bio arogantan prema navijačima, a iznad svega je vjerovao u Boga.
„Sa Bogom na svojoj strani sve je mnogo jasnije“, njegove su riječi s kojima je ulazio u bolid, ali i igrao šah, skijao na vodi, pecao...
Sena je naslutio svoju smrt! Pitate se kako? On je često upozoravao, čak i Gerhardu Bergeru pričao svoju priču o Imoli!
„Tumbelo, je opasan! Plašim se da će neko tu poginuti. Zaštitna ograda mora da se promijeni“, govorio je Sena koji je svoj veliki trkački život završio baš tu... Sada ništa nije isto, sada ni njega nema, a svi ga se sjećaju. Čak i Luis Hamilton na svojoj kacigi nosi zastavu u spomen na velikog i nikada prežaljenog princa asfalta iz Brazila. Danas bi bio njegov 57. rođendan!
Tekst i foto: Mozzartsport.com
