Ovim riječima sumira dio svog i rada najstarije podgoričke muzičke škole njen aktuelni direktor Ilija Dapčević nakon programa posvećenom jubileju te obrazovne ustanove.
Sedam decenija djelovanja Umjetničke škole za muziku i balet „Vasa Pavić“ obilježen je u utorak velikim koncertom koji su njeni učenici i profesori priredili u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“. Bogat cjelovečernji program činila su dva segmenta u kojima su se pred izvođačima na sceni bile dame - Irena Vuković u prvom, i Zoja Đurović u drugom dijelu koncerta.
- Mi smo uvijek „jubilarni“, jer radimo dobre stvari, divne projekte. Drago mi je da smo imali prvo javno izvođenje djela Misa kriolja (Misa Criolla) u Crnoj Gori, da su učenici i profesori Muzičke škole pokazali da to mogu da urade, da ovako ubjedljivo i lijepo izvedu. I prvi dio koncerta svakako je zaslužio pažnju, jer smo pokazali da imamo dobar gudački odsjek, ali i odlične pijaniste kao što je Simo Šišević. On je već položio prijemni ispit na dvije škole u Londonu. Znači, imamo izuzetne profesore i izuzetnu djecu - s ponosom kaže sagovornik Portala Analitika.
Ovaj jubilej biće ujedno posljednji koji će slaviti na mjestu direktora, jer će krajem godine otići u penziju. Zato se nada da će na njegovo mjesto „doći neko ko će sve ovo da podigne na još veći nivo“.
- Mislim da će na moje mjesto doći neko ko će imati više entuzijazma nego što ga ja sada imam, jer sam već počeo se nerviram za mnoge stvari, što nije dobro kada ste u ovakvom poslu. Ovo je izuzetan kolektiv i s njim se može mnogo toga raditi. Ali, već sam i ranije govorio da smo postali mali za ovaj grad. Svake godine primimo između 120 i 150 djece, a javlja nam se njih 400. Zato se mora razmišljati da se napravi još jedna muzička škola u Podgorici, barem za niže obrazovanje. Mi u školi imamo kompletan kadar, to nije problem, ali imamo i 1.200 učenika - dodaje Dapčević.
Nasljedniku konkretno poručuje „da ne zaboravi da se radi o umjetničkoj školi“ jer je to najbitnije.
- Ne možemo se ovdje baviti klasičnim direktorstvom u muzičkoj školi, gledati na sat i radno vrijeme. Morate razumjeti ljude, morate ih „tjerati“ da se druže s muzikom, upućivati da učestvuju u svim aktivnostima - jer je to i njihova škola, njihova priča. Takođe insistiram da tokom svojih gostovanja uvijek kažu da rade u Muzičkoj školi „Vasa Pavić“, da su profesori u toj školi, bez obizra da li su članovi žirija ili sviraju negdje vani. Uostalom, mislim da škola neće propasti ako je neki profesor pozvan da pet dana negdje svira ili gostuje; imam puno razumijevanja za takve obaveze, kao i za svako dobro muziciranje. I gdje god da odu na međunarodna takmičenja, budu proglašavani za najboje pedagoge, najbolje korepetitore. Na kraju krajeva, kod nas se vidi sve što radimo. Djeca izađu na scenu i - sviraju ili ne. A ovi naši svi sviraju - potcrtava direktor podgoričke Muzičke škole.
Prvi dio večeri pripao je instrumentalistima, koji su pod dirigentskom palicom Irene Vuković izveli tri djela - Koncert za klavir i orkestar broj 3 u D duru i Serenadu za gudače broj 13 poznatiju kao Mala noćna muzika Volfganga Amadeusa Mocarta, te Uspavanku za gudački orkestar Džordža Geršvina. Solista u prvom koncertu bio je već pomenuti Simo Šišević, od koga se tek očekuju veliki dometi.
U drugom dijelu su hor, te poseban orkestar sastavljen od profesora i gostiju škole, vodila je Zoja Đurović kroz izvođenje djela Arijela Ramireza Misa Criolla. Dirigentica kaže kako je djelo upoznala kada ga je prvi put publici predstavila Darinka Matić-Marović sa svojim horom „Krsmanović“ i učinila ga veoma popularnim u tadašnjoj državi.
- Ovo djelo se od tada dugo nije izvodilo, mislim više od 15 godina. Kada sam konačno stigla do nota, prije pet-šest godina, čekala sam pravi trenutak da dobijemo cijeli ansambl. A kako smo imali i note, i ansambl, direktor je predložio da izvedemo Misu, ali u momentu kada imam najmanji broj članova hora... Izveli smo je, naravno, uz ogromnu pomoć nekoliko kolega. Recimo, koleginice su pjevale muške glasove, jer su članovi još dječaci, a ovo je djelo za zrele horove. Još dvojica kolega su pjevali u basu, ali sve ostalo su moja djeca. Mlade kolege svirale su u ritam sekciji, gitare, flautu, kontrabas, klavir, a tu su i dvije divne solistkinje - Marina Cuca-Franović i Zorana Latković koje su junački uradile svoj solo. Mislim da je ovo bilo uspješno veče - prava proslava 70. rođendana Muzičke škole i mog, nadam se, još uvijek skromnog jubileja - 20 godina otkako sam ispred ovog hora - istakla je Đurović.
Ona priznaje kako je očekivala dobru reakciju publike, ali je zatekao pravi talas oduševljenja kojim je izuzetno prijatno iznenađena.
- Mi se iskreno nadamo da će ovo djelo biti izvođeno na festivalima, je je šteta da sve ostane na ovome. Nadamo se barem da će crnogorske muzičke škole, koje imaju divne dvorane, dobiti želju da nas pozovu. Nije to nikakav trošak da dođemo i izvedemo ovo djelo, da ga svi vide - dodaje naša sagovornica.
Na kraju Dapčević najavljuje nove projekte koje će publika u Podgorici veoma brzo čuti na istoj sceni, u KIC-u.
- Uskoro ćemo raditi jednu divnu priču, jednu bajku sa američkim muzičarima. Ova naša djeca su čudovišna, sve mogu, sve znaju – normalno, zahvaljujući profesorima koji su u tom segmentu pravi - zaključuje on.
K.J.
Foto: KIC/D.Murseljević
