Piše: Vladimir MARAŠ
Takođe, vrlo je jasno pokazano da je vrijeme ne za crveni meteo alarm ili cunami, nego za proglašavanje opasnosti od nuklearnog napada! Porazna slika presjeka naše mladosti, zasnovana na ispitivanju stavova srednjoškolaca iz Plava, Rožaja, Berana, Ulcinja, Herceg Novog, Nikšića i Podgorice, pokazala je nekoliko nevjerovatnih predrasuda, koje je civilizovani svijet ostavio za sobom prije više decenija. Romi, homoseksualci i ljudi druge vjere (?) su neželjene osobe u komšiluku, a o nekoj drugoj simbiozi da ne govorimo. Pripadnici RAE populacije su i dalje najneželjenija društvena grupa, i to iz razloga koje ne bih ovdje iznosio, iz poštovanja prema tebi, dragi čitaoče. Neki bi za vjeru i šenlučili, a istovremeno se pozivali na Svevišnjeg, koji nije planirao homoseksualizam na zemaljskom šaru. Dozvoljeno je, kažu rezultati istraživanja, zabavljati se sa osobom druge vjere, ali vjenčavajte se isključivo i samo sa osobom kojoj je u kalendaru crvena boja na istom mjestu kao i u vašem.
***
U želji da bude pošten prema sebi i ostatku svijeta, čovjek se uvijek malo zamisli i pođe prvo od sebe. Sjećam se, bio sam i ja dijete, srednjoškolac u Podgorici. Da budem iskren do kraja, nikada nas u školskom sistemu direktno nijesu učili da su ove ili ovakve društvene anomalije nepoželjne. Znam samo da je uvijek postojao makar jedan profesor, koji je u nekom trenutku ili situaciji, znao da se diskretno primakne i šapne poruku koja je bila rješenje - poruku tolerancije, uvažavanja prema RAE populaciji i pripadnicima druge vjere. Ruku na srce, jedva da smo tada i znali šta je homoseksualizam, a i ako jesmo, mislili smo da to (iako „bljak“), u suštini nije ništa strašno, sve dok neko nije povezao AIDS direktno i ekskluzivno sa ovom seksualnom orijentacijom. I pored toga, mislili smo, čim je dopalo velikog Medžika Džonsona, vjerovatno nije strašno.
Iz kuće nosim još jednu jasnu sliku tog vremena, u kontekstu shvatanja ovih poraznih rezultata istraživanja. Danas vjerujem da je upravo taj način govora, razgovora i iskorišćenih šansi u socijalnoj komunikaciji u porodici rezultirao onim što se naziva „moj lični temelj“. Nečim iza čega stojim i u šta vjerujem, društveni filter kroz koji provlačim sopstvenu djecu. Da se razumijemo, suština problema jeste uvijek na prvom koraku, u porodici. I da ne zaboravimo da su danas, 2017. godine, roditelji većinom „proizvedeni“ u ratnim, devedesetim godinama. U kakvom su ambijenturasli mladi roditelji današnje djece, koja su na pragu osnovne škole?
***
Sjećam se identičnog godišnjeg doba, istih boja u prirodi kao što su današnje, ali prije tačno četvrt vijeka. Jutro, a ja druga smjena u srednjoj školi. Roditelji su na poslu, što znači da je pravo vrijeme da se uključi gramofon i pročešlja kolekcija ploča, s posebnim osvrtom na Bee Gees. U ćošku dnevne sobe, TA peć zelene boje, preko noći je sakupila dovoljno energije kojom me pripremila na jedno lijepo, bezbrižno prijepodne i druženje s vinilom. Ovu situaciju suštinski pamtim po spontanom uključivanju televizora (jako sam volio da slušam dobru muziku, istovremeno nijemo prateći obrazovni program pod nazivom Opstanak).
Slike kojih se i danas sjećam s TV prijemnika su slike kraja bezbrižnosti. Slike početka rata u Sarajevu. Iza tih slika su se rađale neke druge, manje ratne, a više kulturološke. Krenule su tih godina ofanzive svih boja da bi se tokom četvrt vijeka disperzije sve stopile u jednu, univerzalnu, ružičastu boju. Gle čuda! Tako vesela boja, a tako devastirajućeg efekta na onog koji je gleda u kontinuitetu! Ta boja ima još jednu moć: emituje zvukove, i to one koje ljudsko uho može da čuje, a mozak detektuje.
Zvukove koji opijaju, zbog kojih obamrete i izgubite potrebu za bilo kojom drugom bojom. Jednostavno, proguta vas. Džabe vam najgrađanskija porodica, ako vas jednog dana sačeka Boja i ubaci vas u mašinu. Kukala ti majka. Čitav sistem vrijednosti se stopi u tu jednu i jedinstvenu Boju. A kada se to dogodi, onda smo kao društvo, upravo na ovom mjestu, u velikom problemu. Kako to obično i bude kada smo u nekoj zabludi, život nađe nevjerovatne načine da nam ukaže na glupost koju nosimo u sebi. Sve predrasude koje je detektovalo pomenuto istraživanje, razbiće se u paramparčad prvom prilikom, u kojoj će dobrovoljno data crvena tečnost (krv) nekog od pripadnika RAE ili gej populacije ili pripadnika „druge“ vjere, spasiti život nekom ispitaniku ili članu njegove porodice. Dragi moj narode, siguran sam da postoji brži i civilizovaniji put da se to shvati. Da uradimo svi koliko možemo i unesemo malo vedrih boja. To nam je činiti. Počnite od sebe, stići ćete daleko. (Objektiv)
