Sa druge strane, kako je dodala, ranoranioci će dobiti “svojih pet minuta” i imati mogućnost da se izraze u punom svijetlu, i na poslu i sa porodicom i prijateljima.
ANALITIKA: Kakav je Vaš stav kao psihološkinje o promjeni radnog vremena?
ĐUKIĆ: Psihofiziologija 24-časovnog ciklusa čovjeka u idealnom slučaju podjeljena je na tri osmice, i to na osam sati sna i osam sati rada, dok preostalo vrijeme predstavlja sate za slobodne aktivnosti, porodicu, prijatelje i druženja i sl. U slučaju da je zaposlenom omogućena ovakava raspodjela 24-časovnog ciklusa možemo reći da su obezbjeđeni uslovi za stvaranje psihofiziološke ravnoteže koja je neophodna za otimalno funkcionisanje pojedinca. Novo radno vrijeme ne narušava uslove za stvaranje ove ravnoteže.
ANALITIKA: Da li to znači da je važno obezbjediti ovakvu raspodjelu 3x8, i da uticaj vremena-perioda od 7 ili od 9 nije značajan?
ĐUKIĆ: Važno je objezbIjediti uslove 24-časovnog ciklusa, ali je važno, ukoliko iskreno želimo da se bavimo zadovoljstvom i produktivnošću zaposlenih uvažiti i individualne razlike kod zaposlenih. Mišljenja oko novog radnog vremena su podjeljena kao i intenzitet zadovoljstva među zaposlenima u državnoj upravi, a razlog tome jesu upravo razlike u individualnim ritmovima, tzv bioritmima.
Bioritmovi imaju dva polariteta, jedan broj ljudi najbolje funcioniše u ranim jutarnjim satima, dok je drugi broj ljudi produktivniji u kasnim satima. Kategoriji između ova dva pola pripada većina ljudi. Uzimajući u obzir ove podatke možemo očekivati da ćemo u narednom periodu sasvim sigurno imati jedan broj zaposlenih kojima ce proces prilgođavanja obezbjediti simptome razdražljivosti, nesanice, smanjene produktivnosti, anksioznosti i sl. Sa druge strane ranolanioci će dobiti “svojih pet minuta” i imati mogućnost da se izraze u punom svijetlu, i na poslu i sa porodicom i prijateljima.
ANALITIKA: Šta mislite o ideji da je trebalo ostaviti neki period prilagođavanja i uvesti “klizno” radno vrijeme?
ĐUKIĆ: Svaka promjena zahtjeva prilagođavanje, a svako prilagođavanje prate određene promjene u organizmu, na psihološkom I fiziološkom nivou i možda je bilo potrebno obezbjediti određeni prelazni model ili tzv. “klizno radono vrijeme”. Ljudi nisu mašine, fiksacije nikad nisu dobre, stvaraju i uvjek će stvarati masu. Generalizacije treba da budu smijernice, nikako rješenje.
ANALITIKA: Koje su dobre, odnosno, loše strane ove promjene?
ĐUKIĆ: Dobra strana je svakako činjenica da će zaposleni imati više (dnevnog) vremena za porodicu, međutim važno je voditi računa da se ispoštuje 24-časovni ciklus i da se dan ne “produžava” na uštrb sna koji je neohodan za optimalno fukcionisanje. Znate, život je sada drugačiji nego prije 20/30 godina, sadržaji nakon 22 h su sada raznovrsniji, uzmimo samo primjer medijskog sadržaja. Stoga je potrebno naći balans i mjeru između modernog načina života i starog-novog radnog vremena.
P.Z.
