Sa kakvim se izazovima suočava XVI A tempo, šta je u fokusu novog izdanja, ali i kakva su stremljenja festivala za neke buduće dane, za Pobjedu govori direktor Muzičkog centra Crne Gore i selektor festivala Žarko Mirković.
POBJEDA: Šta će biti okosnica XVI A tempa?
MIRKOVIĆ: U predgovoru ovogodišnjeg kataloga stoji da je A tempo uvijek bio u skladu sa okruženjem, a ispred njegovih stvarnih potreba i mogućnosti. Ta rečenica nije posljedica prepotencije, nego izuzetne odgovornosti koju festival nameće.
Zadatak tih manifestacija kod nas nije zasjenjivanje zasićene publike, što je u nekim sredinama logično, već da omoguće dodir sa različitim, manje poznatim vrijednostima u muzici i oko nje, da unaprijeđuju kulturni ambijent i kroz vlastitu produkciju otkrivaju i usmjeravaju kreativni potencijal sredine koja je u razvoju ili objektivno u zaostatku za svojim vremenom. Ili, jezikom političara- da ostavljamo što dublji i trajniji trag u današnjoj crnogorskoj muzici i ljudima, i tako jačamo temelje na kojima će se sjutra graditi i brže i više i bolje.
POBJEDA: Kojim ste se kriterijumima rukovodili pri ovogodišnjem odabiru programa?
MIRKOVIĆ: Kriterijum je uvijek isti - dobra muzika i što bolji izvođači okupljeni oko ideje koja nam se čini značajnom za sredinu. Moto ovogodišnjeg festivala je „Orkestri i ansambli“ i iza toga se krije rijetka prilika da, osim dva naša, u kontinuitetu čujemo novu muziku za sastave koji kod nas još ne postoje.
POBJEDA: Biste li mogli da izdvojite vaše favorite ili neke od festivalskih segmenata na koje želite da nam posebno skrenete pažnju ove godine?
MIRKOVIĆ: Na sedam koncerata čućemo različite ansamble: simfonijski orkestar, hor, kamerne ansamble, etno orkestar, big bend... Izuzetno visok nivo i ujednačenost ansambala svakako je jedno od obilježja ovogodišnjeg festivala, ali pažnju bih skrenuo na dvije knjige koje promovišemo: Zbirku savremenih kompozicija za gitaru inspirisanih Crnom Gorom, koju je priredila Jelica Mijanović, i Zbornik narodnih pjesama po pjevanju čuvenog Hamdije Šahinpašića, koju je prije 50 godina uobličio ne manje poznati etnomuzikolog Miodrag Vasiljević. Veoma smo zadovoljni što smo, u saradnji sa njegovim nasljednicima, nakon pedeset godina uspjeli da je objavimo kod nas. Vjerujem da obje knjige, svaka na svoj način, mogu predstavljati vrijedan doprinos muzici šireg prostora.
POBJEDA: Na A tempu smo navikli da vidimo cio dijapazon žanrova, što je i pravi put da muzika dopre do šire publike. Koji su to iskoraci koje će nam u tom pravcu ponuditi A tempo 2017?
MIRKOVIĆ: Publika se može privući raznim i praznim atrakcijama kako to čine mnogi, posebno industrija zabave, ali to nije naš posao i mi publici dugujemo nešto drugo. Nije cilj samo puna dvorana, već ono što oni koji dođu odnesu u sebi nakon koncerta, koliko dugo takvi utisci traju, kakva razmišljanja i koje vrijednosti podstiču. Različiti žanrovi su prirodna potreba sredine koja u muzici tek uspostavlja sebe, a najbolje u svakom od njih jedan je od putokaza koji i nas i publiku usmjerava ka lijepom i vrijednom.
(opširnije u Pobjedi)
