Po mišljenju mnogih istraživača i ufologa, NASA krije mračnu tajnu od čovječanstva, a to je da se na Mjesecu vjerovatno dogodilo nešto ili se još uvijek događa. Mnogi ljudi tvrde da postoji dovoljno dokaza koji ukazuju na to da na zemljinom satelitu mjesecu postoje vanzemaljske baze.
Glasine, deklasifikovani dokumenti i uzbunjivači su istupili, govoreći da agencije širom svijeta jednostavno ne mogu dozvoliti da društvo sazna šta je zaista na Mjesecu. Ideja da na Mjesecu postoje vanzemaljske baze bi objasnila zašto smo tako naglo zaustavili odlaske na isti.
Takođe, sa našom sadašnjom tehnologijom, zašto nismo napravili trajnu ljudsku ispostavu na površinu Mjeseca? Zar ne bi bilo lakše da se izgradi trajni objekat na njegovoj površini, nego da imamo plutajuću svemirsku stanicu koja se okreće oko Zemlje?
Milton Kuper, oficir Pomorske obavještajne službe, rekao je da ne samo da vanzemaljska baza na Mjesecu postoji, već ima i svoj nadimak "Luna". Navodi se da se tamo odvijaju silne rudarske operacije i da tamo vanzemaljci čuvaju svoje veće svemirske brodove, dok su oni koji dolaze na Zemlju, takozvani "leteći tanjiri", samo manji brodovi.
Pored velikog broja "anomalnih" objekata na površini Mjeseca, izjave bivših astronauta, visokih vladinih zvaničnika i naučnika su izazvale razvijanje velike teorije zavjere oko mjeseca i njegovog pravog porijekla.
Kako god to da sastavite, Mjesec je vjerovatno najmisterioznije nebesko tijelo u našem solarnom sistemu i fascinira ljudsku rasu hiljadama godina.
Ali, da li je tamo zaista vanzemaljska baza? Pa, pretpostavljamo da to ne možemo znati, ali da li je slučajnost da je tamo pronađeno neko lunarno kamenje za koje je utvrđeno da sadrži obrađene metale kao što su mesing, uranijum 236 i neptunijum 237?
Ovi elementi nikada nisu pronađeni u prirodnom okruženju. Uranijum 236 je radioaktivni nuklearni otpad koji se nalazi u utrošenom nuklearnom i prerađenom uranijumu. Još interesantnije, neptunijum 237 je radioaktivni metalni element i nusproizvod nuklearnih reaktora i proizvodnje putonijuma.
Dr Harold Juri, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju, rekao je da je bio "veoma zbunjen kamenjem koje su astronauti pronašli na Mjesecu i njihovim sadržajem titanija. Uzorci su bili nezamislivi i zapanjujući jer istraživači ne mogu objasniti prisustvo titanijuma".
Prema riječima dr Brandenburga – koji je bio uključen u NASA-inu "Clementina" misiju na Mjesec, koja je bila zajednički svemirski projekt gdje je Organizacija odbrane balističkim raketama (BMDO) učestvovala zajedno sa NASA-om kako bi obavili neka istraživanja na Mjesecu.
- "Clementina" misija bila je posmatračka misija radi provjere da li neko gradi baze na Mjesecu za koje mi nismo znali. Da li ih proširuju? Od svega što sam vidio na Mjesecu, najupečatljivija slika su mi bile neobične linearne strukture široke oko kilometar - kaže dr Brandenburg.
avaz.ba
