Piše:Vladimir Maraš
Znate svi onu dječju zanimaciju što je zovu jo-jo. Ima veze sa sportom i našim životima. E zamisli! Dva dana pred utakmicu, opet nam se najbolji povrijedi na treningu! Pa je li moguće, majkoviću, da smo toliki maleri? Toliki, da na momenat uhvatim sebe đe se preispitujem...
Da nije neki karambol unutar ekipe (gledano reprezentativne backstage aktivnosti u nekoliko sportova, ne bi nam bio prvi put), da nije ko ženu kome, ne daj bože, poprijeko pogleda', da ona Sevilja o nekome jadu ne radi pa je i tu neka jo-jo zavjera moguća... pa sve tako.
Bilo kako bilo, Jovetić opet ne može! Ako „opegla“ makar ovaj ostatak kvalifikacija bez povrede, prosto mu bilo ovo do sad.
Uglavnom, sa dosta straha sam „ušao“ u utakmicu, da se razumijemo, kao posmatrač, udobno zavaljen ispred TV prijemnika. Dobro, bi mu ga rabota, nema tome mudrovanja sad. Nekako, ovo je prvi put da je nacionalni tim izgubio utakmicu, a da nakon toga nijesam osjećao gorki ukus poraza.
Superiornost Levandovskog vidjela se u punom kapacitetuu prepoznatljivom ambijentu stadiona pod Goricom, gdje smo navikli na pokrete i siluete fudbalera domaće lige. Što reče jedan moj drug, pored četiri kvalitetne fudbalske lige u Njemačkoj, biti prvi špic velikog minhenskog Bajerna, ne može se bez đa'ola. Bogomi smo gai vidjeli.
No i tako„ranjena“ selekcija Crne Gore imala je šanse da Poljacima zaprži čorbu, pa da se malo komplikuje ova fudbalska godina, ali ruku na srce, gosti su bili bolji na kraju i zasluženo nose tri boda. Jes' da je vala moga' i taj X da se ukaže, ukaziva' se i na grđe utakmice.
*****
Otvara se košarkaška dilema i oko polufinalne utakmice Budućnost - Crvena zvezda u finišu ABA lige. I neka je malo ta dilema,jer smo skoro pa otpisali Budućnost prije vakta. Ispade da bez Vilijamsa, kog smo spakovali put kuće dva dana pred revanš, igramo komad bolje – „Radonjizam“ će u Podgorici da popričeka. Budućnost ove sezone igra od sjaja do očaja (ovo „sjaja“ shvatite kao poštapalicu, a ne kao realnost), tako da smo već odavno prestali da očekujemo velike stvari. Dakle, jo-jo i u košarci.
A u majstorici našeg polufinala, odma' da se razumijemo - sve je moguće! Teško je igrati pred punom halom u Beogradu odlučujuću utakmicu za sudbinu crveno-bijelog kluba, ali kad malo vrnem film unazad, često smo dobro prolazili u tim i sličnim situacijama, što iz inata, što zbog motivacije. Neka bolji pobijedi narednog utorka. I neka to bude Budućnost.
Odoše nam i neki rukometaši iz muške reprezentacije. Vele ljudi, pošli su za parama, a kad je nacionalni grb u pitanju, tu novac ne smije igrat ulogu. Najgore je što nam, kako kažu upućeniji u rukometna zbivanja, odoše najbolji. I najperspektivniji. Moguće da nije sve do njih, ali siguran sam da u toj situaciji ne bih uradio tako nešto. Ne vala, nema tija para.Nacionalni grb nije za jo-jo.
*****
Nešto pričam ovih dana s prijateljem i kolegom iz Beograda Vasilom Hadžimanovim, pa onako usput, shvatim što se čini po Srbiji od izbora. E tamo je tek jo-jo. Shvatio sam i da je njegov otac Zafir Hadžimanov, legenda eks-Ju muzičke scene, dao podršku jednom od kandidata, Aleksandru Vučiću, a da to nije ni znao.
Zapravo, Vasilov otac javno podržava drugog kandidata. Neka on, nego se javlja još poneko saistim problemom. Znači, neđe su bili neki spiskovi i „samo đelji“. Zvuči poznato?Zluradi može pomisliri da tu neko nešto muti. Od Vučića, Jeremića, čak i „srpskog buksovca“ Preletačevića, vele, ne može se disat. Vidim da moji prijatelji, koje ubrajam u zdravo, urbano, građansko tkivo, mahom podržavaju Sašu Jankovića. Proći će, vele, i to za koji dan, a onda Srbijo, polako u evropske integracije, uz logično, jačanje vojno-ekonomske saradnje s Rusijom. To će tek bit veselo.
*****
Jedan ovdašnji medij sa srpske scene (dobro ste pročitali) ovih dana reklamira svoju novu programsku šemuod koje, ruku na srce, makar 80 odsto dobija na poklon od Majke matice, na čistom ekavskom. Taj kuriozitet na nacionalnoj frekvenciji je moguć, pogađate, samo u Crnoj Gori.
E taj i takav program će uskoro ušetati u vaše domove, a ljubazni glas sa najave zamoliće vas, kao redovnog konzumenta tog otrova, za razumijevanje ako se nešto najavljenog na kraju ne emituje u navedenom terminu. Sve dok se šema malo ne konsoliduje i ustali!
Ko će to sve pofatat iz Beograda, dok se „umetri“ koji minut vijesti, dokle Bubamara namjesti korset i spakuje u njega to što ima, dokle se uzme DNK analiza za najčešće pripadnika RAE populacije i nađe đevojka za nekoga deliju iz Arilja... Dokle se u nedjeljnom popodnevu prođe kroz sve značajne teme iz života starleta i pevaljki, dokle se visokoobrazovani estradni umjetnici utrkuju u ocjenjivanju budućih starleta i starletana, dokle ti isti umjetnici u terminu koji nije primjeren maloljetnoj populaciji iste te maloljetnike ćeraju van škola i trpaju im mikrofon u ruke kao vrhunski životni ideal... Znači, jo-jo s nama i tu. Neka kad vi može bit. Dokle vi bude moglo bit.
(Objektiv/Pobjeda)
