Glavni specijalni tužilac je ranije dao svoj sud o ličnosti svjedoka saradnika S.S., kada je izjavio da se radi o vrlo sposobnoj osobi za izvršenje određenih zadataka, fanatiku koji je u kriminalnu organizaciju stupio ne zbog novca, već iz ubjeđenja, te da je njegov isključivi motiv bio da kao “dokazani panslovenski patriota” pomogne da se spriječi ulazak Crne Gore u NATO.
Postavljanje pitanja kredibiliteta S.S. u vezi sa njegovim statusom svjedoka saradnika ima za cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika. Jer, ovo pitanje bi trebalo da postave, ne Specijalnom državnom tužilaštvu, već sebi upravo oni koji ne biraju sredstva, metode ni izvršioce za ostvarenje svojih političkih ciljeva.
Podsjećamo, članom 125 Zakonika o krivičnom postupku propisano je da “državni tužilac može sudu dati predlog da se kao svjedok sasluša pripadnik kriminalne organizacije, odnosno kriminalne grupe koji na to pristane, protiv koga je podnijeta krivična prijava ili se vodi krivični postupak za djelo organizovanog kriminala iz člana 22 tačka 8 ovog zakonika, ako je izvjesno:
- da će njegov iskaz i dokazi koje pruži sudu znatno doprinijeti dokazivanju tog krivičnog djela i krivice učinilaca ili pomoći otkrivanju, dokazivanju i sprječavanju drugih krivičnih djela kriminalne organizacije, odnosno kriminalne grupe i
- da je značaj njegovog iskaza za dokazivanje tih krivičnih djela i krivice ostalih učinilaca pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret”.
Iz odredbi ovog člana ZKP-a jasno je da se status svjedoka saradnika ne određuje bilo kojem licu koje može dati podatke o krivičnom djelu i njegovim izvršiocima, već pripadniku kriminalne organizacije koje ga za ovaj status preporučuje činjenica da je bio u objektivnoj mogućnosti da dođe do saznanja o kojima svjedoči i pruži dokaze do kojih se na drugi način ne može doći.
S.S. je, prema dosad prikupljenim dokazima, jedini koji je imao kontakte sa E.Š., za kojeg postoji osnovana sumnja da je jedan od organizatora kriminalne organizacije, pa je značaj njegovog iskaza u smislu citiranog člana ZKP-a nesporan, što je utvrdio sud kada je donio rješenje kojim ga je odredio za svjedoka saradnika.
Dokazni značaj iskaza svjedoka saradnika određuje član 132 ZKP-a, po kome “sud ne može neko lice oglasiti krivim samo na osnovu dokaza dobijenog svjedočenjem svjedoka saradnika”. Prema tome, nastojanje da se javnosti predstavi da se krivični postupak protiv okrivljenih vodi samo na osnovu iskaza “nekredibilnih” svjedoka je obično podmetanje.
