Smrt je stvarna. Ovim riječima Fil Elverum počinje intimnu ispovijest o suočavanju sa konačnim odlaskom žene koju je volio. I to je jedan od rijetkih direktnih zaključaka koji će jedan od najvećih američkih pjesnika današnjice usuditi da iznese, oči u oči sa ličnom tragedijom.
Velikim pjesnicima nijesu potrebne velike riječi i objašnjenja. Sve što Elverum nudi na ploči „A Crow Looked At Me“ jeste album sa slikama sopstvenih dana, na kojima kao da je makazama izrezana Ona. Treba li uopšte da kažemo da je Ona, Ženeviv Elverum, prisutnija nego ikad? Da je u svakoj boji, snu, na granici perifernog vida i u magnovenju?
Nužnost muzike
Nepristojno je premjeravati tragediju, ali ipak... Rak pankreasa ubije 80 odsto pacijenata nakon dijagnoze. Skoro svi koji obole imaju više od 50 godina. Ženeviv, slavna kanadska crtačica stripova, inspiracija skoro svih prethodnih albuma Elverumovog projekta Mount Eerie, oboljela je godinu nakon rođenja kćerke. Umrla je pola godine kasnije, tri mjeseca prije 35. rođendana, ujesen 2015. godine...
Odmah treba upozoriti: muzika je prosta i minimalna nužnost na ovoj ploči. Izbor nekog ko se žestoko plaši da naruši tišinu. Kao i Nik Kejv prošle godine, kada se opraštao od stradalog sina, Elverum je kazao: „Ova ploča je samo još jedan način da joj poručim da je volim“.
Elverum je jedan od pjesnika koji vam nikad neće reći, nametnuti i nagovijestiti kako da osjetite pejzaže koje slika riječima. Nema tu mrve impresionizma! Ali daleko od toga da je njegov svijet u nijansama sive. Naprotiv, u Elverumovim pjesmama ima i nečega magičnog i spiritualnog.
Pukotina vremena
Jednostavne scene su najdirljivije. Na primjer, momenat kada odluči da iz kuće izbaci njen seksi veš, pa kutije pune robe donira i suoči se sa pogledima malog grada. Ili dočeka prva kćerkina pitanja... „Tata, zna li mama da pliva? - Dušo, ona sada ništa drugo i ne radi“ – odgovara Elverum, prije nego onako za sebe natukne da je suprugin pepeo prosut na jednoj, samo njihovoj obali.
Kad bi se Elverumu mogla pripisati bilo kakva ideologija, album bi se mogao opisati kao svojevrsna slava smrti. Ipak je „samo“ svjedočanstvo koliko takva pukotina u tkanju vremena zna da dodirne one koji su ostali.
One prve riječi samo su Elverumova poruka onom sebi prošlom, bez ožiljka, prije saznanja i iskustva takve tragedije. „Konceptualna praznina bila je tako slatka tema za trabunjanje. Makar do momenta dok se nijesam počeo vući po bolnicama“...
Pad u raj
Na albumu nema kukanja i bijesa... Treba samo čuti kako Elverum govori o Njoj! Na primjer, kada se prisjeća njene porculanske kože dok se oprašta od „one stvari koja ju je zamijenila“ u bolnici ili dok je meditativno prepoznaje u odjecima i svjetlosti koja se probija u tami ljetnje šume.
Najdirljivija pjesma je „Soria Moria“ u finišu, kada se konačno oglasi za Mount Eeerie tako prepoznatljiva, diskretna distorzija. Posljednja numera „Crow“ donijeće jasno pominjanje imena Ženeviv prvi put.
Usred noći, Elverum će ustati i čuti dvogodišnju kćerku kako izgovara ime crne ptice. „Vrana, vidjela si je u snu? - Da. - I eto, napokon je tu“. Ovako je pjesnik Fil Elverum napokon pustio svoju Ženeviv u rajske dubine. I treba li bilo šta još reći? Stojan STAMENIĆ
Ocjena: 97/100
Link: https://www.youtube.com/watch?v=wCYpqbYYteo
FOTO: thebomberjacket.com / genius.com
-height:107%;font-family: "Times New Roman"'>FOTO: amc.com
