Piše:Vladimir Maraš
Sticajem čudnih okolnosti prethodnih nekoliko dana proveo sam u Dubaiju.Osim što sam zaradio upalu sinusa i ukočenje gornjeg dijela kičme zbog visokih spoljnjih i izrazito niskih temperatura u zatvorenim prostorima, imao sam priliku da vidim lice i naličje jedne od najpoželjnijih svjetskih destinacija. Šta sam zaključio o Ujedinjenim Arapskim Emiratima?
*****
Ova država nalazi se na istoku Arapskog poluostrva u јugozapadnoj Aziji. Čini je sedam emirata - Abu Dhabi, Ajman, Dubai, Fujairah, Ras al-Khaimah, Sharjah i Umm al-Qaiwain. Svi su locirani na jugoistoku, osim Fujairah koji је Omanskoм zalivu.
Većinu zemlje pokriva pješčana pustinja, pa osim niza palmi duž svih ulica i puteva, vegetaciju možete naći isključivo u i oko velikih gradova, gdje se održava intenzivnim natapanjem. Klima je izuzetno suva tokom cijele godine. Krajem aprila ove godine, temperatura je tokom dana dostizala 42 stepena, a noćuse kretala oko tridesetog podioka. Dakle, izgore se.
Glavni grad je Abu Dhabi, a službeni jezik arapski. Od decembra 1971. godine zemlja je nezavisna (od Britanije). Islam je službena religija, a šerijat je izvor prava.Valuta je dirham – jedan euro vrijedi između 3,50 i 3,90 dirhama. Stanovnika je nešto manje od 4,5 miliona, od čega najveći broj (1,7 miliona)pripada emiratu Abu Dhabi. Slijedi Dubai, sa približno 1,3 miliona stanovnika.
Iako nelogično u odnosu na ove brojke, Abu Dhabi zauzima čak 87 odsto teritorije, dok je drugoplasirani po broju stanovnika Dubai, samo na pet odsto ukupne teritorije UAE! Iako skoro osamnaest puta manji, Dubai jeste, poput male Crne Gore u nekadašnja „dva oka u glavi“ zajednici sa Srbijom, uspio da se izbori za mjesto premijera. Mjesto predsjednika države pripalo je emiru brojčano najvećeg emirata - Abu Dhabija.
*****
Pojedince koji razmišljaju da oprobaju životnu sreću na ovoj dalekoj lokaciji može zanimati činjenica da samo 25 odsto stanovnika ima pasoš UAE. Ostatak čine strani radnici privučeni naftnim bogatstvom, najčešće iz okolnih zemalja.
Od šezdesetih godina prošlog vijeka finanasijski temelj Emirata čini proizvodnja nafte. Sada se UAE smatraju trećim proizvođačem ovog proizvoda, odmah nakon Saudijske Arabije i Irana. Pretpostavlja se da Abu Dhabi posjeduje najveće rezerve nafte, a da je Dubai, gle čuda „na rezervi“. Posljednjih decenija priliv odnaftnih prihoda ravnomjerno seraspoređuje i na druge sektore - trgovinu, finansije, industriju i turizam. Godine 2004. BDP je iznosio oko 25.000dolara po stanovniku. To je svakako doprinijelo da zdravstvo i školstvo (sve do fakulteta) budu potpuno besplatni. Nedostatak stručnog kadra neminovno otvara tržišta za znanja i radnike iz Evrope, posebno SAD. Pa, izvolite.
*****
Dolazna tačka leta ka Emiratima bio je Abu Dhabi, gdje sam iskoristio priliku da odmah posjetim veliku islamsku bogomolju, džamiju šeika Bin Zayeda, koja može da primi i do 40.000 vjernika. Impozantnost objekta ne može vas ostaviti ravnodušnim. Nakon toga, uslijedio je put za Dubai, nekih 120 kilometara dalje.
Kao što bi Podgoričanin instinktivno sugerisao, rekoh svom domaćinu: „Odlično, to nam je po' ure-uru autoputem!“. Dobio sam odgovor koji sugeriše da ćemo stići za tačno 80 minuta zato što je brzina njegovog kombija ograničena na 100 km/h, a tamo se zakoni poštuju i važe za sve - od emira do običnog radnika. Zato je stopa kriminala svedena na promile.
Nekako se utopismo u onih osam traka autoputa i vrlo brzo stigosmo. Da mi je neko rekao da tog trenutka treba da pogađam u kom sam gradu, pomenuo bih Los Anđeles, možda i Majami. E tako izgleda Dubai na prvu loptu.
Nakon prvog utiska, vozeći se po gradu, shvatio sam da ima dosta „sakrivenih“ stvari, nedovršenih ulica. Pomislio sam da ovdje najbolji biznis mora biti proizvodnja građevinskih mašina i kranova, zato što ih ima na hiljade. Jednostavno, nema kvarta gdje nema nekoliko dizalica u pogonu.
Domaćin me dovede i do svjetski poznatog Burj Al Araba, a omirisah i Burj Khalifa. Nije to za mene. Ja sam ipak r'n'r dijete, ali ipak se na svakom koraku može osjetiti raskoš, ne milioni, već milijarde vrijednosti - od voznog parka ispred hotela, pa sve do skupih toaleta gostiju iz svih krajeva svijeta.
Ako treba da se nešto i požalim, evo da pomenem da je neposredno pored mog hotela bila džamija, a hodža koji je opslužuje nepogrešivo je znao kada mi je vrijeme za prvi san. Ali i to je imalo svojih čari.
Na kraju, shvatio sam da je Dubai sublimacija Njujorka i Šangaja na Arapskom poluostrvu, ali to ne mijenja činjenicu da mu jako nedostaje praktičnog znanja i iskustva. Imaju najbolju moguću tehniku, ali know-how, e tu je problem. Dakle, majstori svojih poslova, raspitajte se, možda vam se i posreći, dok još ima mjesta. Jer jedno je sigurno - zvjezdana prašina Dubaija sijaće vječno.
