Piše:
Marija Ivanović
Gaj Riči je mnogo bolji trgovac nego reditelj. Ubijedio je Čarlija Hanama da odigra naslovnu rolu u filmu „King Arthur: Legend of the Sword“ opisujući projekat kao dijete trilogije „The Lord of the Rings“ i svog kultnog ostvarenja „Snatch“. Glumac je odmah zagrizao mamac.
Pristanku sigurno nije odmogao ni dugoročni plan da „Legend of the Sword“ bude uvod u šestodjelnu franšizu o kralju Arturu. Ako Hanam do sada nije razmišljao, fijasko filma na bioskopskim blagajnama utjeraće mu pamet u glavu.
Slonovi i Kamelot
Blokbaster u koji je usuto 175 miliona dolara zaradio je jedva 15 miliončadi, zbog čega je nastavak franšize vrlo upitan. Bolje da Riči nije ni vadio mač iz kamena, i to ne samo zbog izgubljenog novca. Ima nečega i u uzdrmanoj reputaciji jednog od najuspješnijih osrednjih reditelja planete. „King Arthur“ je sigurno njegov najgori film.
Film počinje nabudženim, efektima zamućenim napadom čarobnjaka i džinovskih slonova na Kamelot. Slonovi i... Kamelot? Uvod odmah asocira na „The Lord of the Rings“, ali suštinski nema veze sa trilogijom Pitera Džeksona. Za razliku od ovog tranjavog ataka na čula, Džeksonove akcione sekvence kidnapuju vazduh iz pluća.
Nabildovani uvod, montiran u prepoznatljivom munjevitom Ričijevom stilu, vrlo brzo stvara konfuziju. Gajričijevska montaža može da funkcioniše kada se koristi da izokrene konvencije špijunskog ili detektivskog žanra („Sherlock Holmes“ i „The Man from U.N.C.L.E.“), ali ne i u slučaju legende iz mračnog istorijskog doba.
Mutna akcija
Sve vrlo brzo postaje naporno za oči i uši. Ne zna se da li je mutnija naracija ili akcione sekvence. Praćenje radnje nalik je slušanju djeteta kako uzbuđeno i zbrda-zdola prepričava bajku kojom je fascinirano. Riči je poznat po alergiji na linearni storiteling i dobro ga je zaobilazio u prethodnim filmovima. Ipak, pokazalo se da je njegov autorski pečat sasvim neumjesan za legendu o kralju Arturu.
Svaki grijeh blokbastera pao je na Ričijeva leđa – nije uspjela da ga izvuče ni dobra muzika, gluma ili CGI. Sličan blokbasterski spoj fantazije i istorije, bezvezni „The Geat Wall“, jeste čudo nebesko u odnosu na ovaj film. Za razliku od njega, makar ima zamamne efekte i dobro orkestriranu akciju. „King Arthur“ nema ništa. Dobro, ima negativca kog igra Džud Lo, ali njegov glumački potencijal nije došao do izražaja ni pet odsto. Dovoljno je sjetiti se kako je odigrao kompleksnu naslovnu rolu u seriji „The Young Pope“, pa da postane jasno da je u Ričijevom filmu sveden na karikaturu.
Treš bućkuriš
„King Arthur“ je bućkuriš svega i svačega – od „LOTR“ i „Star Wars“, preko filmova „Robin Hood“, „Gladiator“, „Harry Potter“ i „300“, do serije „Game of Thrones“. Zapravo, od „GoT“ je bukvalno iščupao jedan dio – glumca Ejdana Gilena koji igra Maloprstića. Gilen je sasvim pristojan, kao i ostatak glumačke ekipe, ali nije mogao da učini ništa da spasi film.
Riči je samouvjereno ubacio mač u blender i napravio bućkuriš. Stil je ubio suštinu. Nećete imati pojma šta je želio da kaže. Ako budete gledali film u bioskopu, imaćete osjećaj da ste platili da vam podvojena ličnost 126 minuta viče u lice.
Da u ovu tragediju nije uloženo 175 miliona, sasvim bi lijepo mogao da prođe kao treš film. Koja druga riječ osim treš može da objasni neobjašnjivu kameo ulogu fudbalera Dejvida Bekama i onoga nesrećnika koji ga dovede na set? Nažalost, Ričijeve rediteljske odluke nijesu posljedica namjernih grešaka, svjesnog uvezivanja poznatih filmskih motiva na jednom mjestu ili postupaka nastalih zbog manjka novca. Katastrofa je orkestrirana svjesno, što „King Arthur“ lišava titule „filma koji je toliko loš da postaje dobar“.
Nevjerovali ili da, poslije „nekonvencionalnog“ i „originalnog“ kralja Artura poželjećete da se „pročistite“ Diznijevim „The Sword in the Stone“ (1963) ili čudesnim vitezovima koji viču „Ni!“ u filmu „Monty Python and the Holy Grail“ (1975). Čak vam možda padne na pamet i da se vratite starim igranim adaptacijama ove legende, iako nijedna nije previše dobra. Dosadni, tradicionalni pristup vitezovima okruglog stola je super – od njega se čovjek makar pošteno uspava i zaspi. Od Ričijevog pristupa samo boli glava.
Ocjena: 3,1/10
Režija: Gaj Riči. Uloge: Čarli Hanam, Džud Lo, Astrid Berž-Frizbi, Erik Bana, Ejdan Gilen, Fredi Foks Trajanje: 126 min
Trejleri:
</p>
</p>
FOTO: indiewire.com / entertainmentweekly.com
