Vladimir Nabokov tvrdio je da je krađa najveći kompliment koji možete dati nekoj stvari. Izgleda da je Zoran Fatić malo previše bukvalno shvatio riječi čuvenog pisca pripremajući izložbu „Podgorica na razglednicama s kraja XIX do 80-ih godina XX vijeka“ u KIC „Budo Tomović“.
Zahvaljujući FB stranici „Podgorički vremeplov“, bilo je dovoljno samo nekoliko dana da građani razotkriju niz „komplimentiranih“ fotografija – od privatnih arhiva građana do plagijata čuvenog rada „Proljeće u Moskvi“ autora Andreja Kruglikova. Epilog znamo: poslije prepucavanja autora sa građanima po društvenim mrežama i otkrivanja još problematičnih plagijata, KIC je uradio jedinu ispravnu stvar – povukao je izložbu.
Plagijati i internet
Svi mi falsifikujemo - nekada namjerno, a nekada ne. Možda se nećete složiti, ali dovoljno je da prelistate društvene mreže i vidite da je to tačno. Fejsbuk i prateća kompanija preplavljeni su foto-montažama, nepotpisanim autorskim fotografijama i lažnim mudrim mislima, koje ljudi bahato pripisuju sebi da ispadnu pametni i duhoviti, ne shvatajući da plagiraju. Kradu. Ali, vijek trajanja falsifikata je uvijek ograničen. Kada se razotkrije, svijet laži se raspada i, što bi naš narod rekao, ne bio ga ja u njegovoj koži.
Fatić nije ni prvi ni posljednji, iako je jedan od bezobzirnijih autora koji su „uzajmili“ (čitaj: nagomilali) tuđe radove – namjerno ili greškom. Ipak, njegov primjer jeste vrlo interesantan zbog toga što pokazuje koliko su posljedice plagijatorstva teške u doba interneta i lake provjerljivosti informacija – naročito ako se na autora ustreme Podgoričani orni da ga unište zaje*ancijom na društvenim mrežama.
Osjetljiva tema
Fatića je čudo snašlo, ali to nije ništa neobično zbog teme njegove izložbe. Svi smo jako osjetljivi na prošlost, a Podgoričani, kako se često čini, najviše od svih. U posljednje vrijeme imali smo priliku da vidimo da su najposjećeniji lokalni kulturni događaji većinom vezani za sjećanje na Podgoricu i prošla, po mnogima ljepša i srećnija vremena.
- Ovo je izložba vijeka - rekoše na otvaranju Fatićeve izložbe.
I bi bruka vijeka, jer Podgoričani ne praštaju kada neko pokuša da ih zavara i poigra im se sa sjećanjima i emocijama. Društvene mreže preplavljene su raznim „autentičnim“ fotografijama Podgorice s početka 20. vijeka.
Ironični postovi
Pojedini građani bili su baš inspirisani da provuku najnezamislivije fotografije kroz sepiju i postave ih uz ironični komentar u kom je lokacija obavezno Titograd negdje početkom 20. vijeka. Što? Ako mogu klime na Osmanagića džamiji u Staroj varoši, može i Čudesna žena, godine 1916. poslije Mojkovačke bitke, da prošeta korzom sa drugovima Titograđanima.
Ako Fatićev primjer ne nauči autore da moraju da se manu plagiranja, ništa neće. Podgoričani pamte kao slonovi i nema te Morače koja bilo koga može oprati kada se ovako pokliza. Dovijeka ga prate fore na račun prosipanja, šta god kasnije uradio. Što bi Podgoričani rekli: „Utulio ga je.“ Jer, znate, nostalgija naših građana nikako nije za potcjenjivanje.
Mirjana POPOVIĆ
FOTO: cdm.me / screenshot
