Ovogodišnje izdanje Underhill Festa omogućilo nam je da zavirimo u Sjevernu Koreju, na koncert Lajbaha, mini istoriju grupe Zabranjeno pušenje, intimu legendarne Ingrid Bergman, napuštene hrvatske bioskope, svakodnevne užase bespomoćnih na ulicama Alepa, svijet japanskih muzičkih girl bend-senzacija... I u još mnoga druga mjesta. Međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma odavno nije imao bolje goste, radionice i glavni program ali – uživanje nije obezbijedio samo kvalitet repertoara.
Poslije sedam godina prženja po krovovima garaža i gušenja u mirisu kivija u bašti kafića „Soul II Soul“, organizatori Underhilla konačno su pronašli idealnu glavnu lokaciju za filmske projekcije – Vojni objekat Zagorič.
Ko bi rekao da u blizini centra grada postoji tako prostran a opet intiman štek za ispijanje piva i gledanje filmova pod otvorenim nebom! Već na otvaranju, kada je kasarnu ispunilo 400 duša, nije se znalo jesu li posjetioci zadovoljniji novim okruženjem ili sjajnim dokumentarcem „Dan oslobođenja“ i gostovanjem člana Lajbaha, Ivana Novaka, koji je otvorio fest. To samo govori organizatorima i sponzorima Underhilla da lokaciju za „UFkanje“ moraju zadržati i na narednim izdanjima, uz promišljenije korišćenje prostora.
Ove godine veliko prostranstvo ispunili su samo platno, sjedišta, dva pulta sa pićem i baštenskim mobilijarom. Veći dio prostora ostao je neiskorišćen. Naravno, to nije toliko smetalo ugođaju – posjetioci su mogli da cirkulišu i njuškaju po kasarni bez problema, za razliku od mnogo skučenijih prostora na prethodnim izdanjima festa. Ipak, šteta je ne iskoristiti šansu da se jedan vojni objekat pretvori u punokrvni štek za kulturnjačke svaštočine u budućnosti.
Izložbe fotografija, instalacije, performansi, alternativni teatar (dušu dalo za FIAT!), svirke, radionice… Šta god vam padne na pamet a može se uvezati sa umjetnošću, može da oplemeni prostor i dopinese još boljem ugođaju. Još kad bi samo malo promislili (ili imali deblji buđelar?), pa da muzički program koji slijedi poslije filmske projekcije bude tematski uvezan sa njom... Lajbah, pa di-džej? Ne funkcioniše to baš najbolje...
Izvlačenje maksimuma iz kasarne ne mora da se odnosi samo na Underhill. Vojni objekat Zagorič ima potencijal da postane zanimljivo mjesto na mapi kulture cijelog grada. Bilo bi lijepo da se održi živim sada kada je „pronađen“ zato što, pored Karvera i Kuslevove kuće, izgleda kao jedno od najsimpatičnijih mjestašaca za kuliranje i uživanje u kulturnim sadržajima tokom dobrog dijela godine.
Uz dužno poštovanje Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ i bioskopu „Cineplexx“ sa kojima Underhill sarađuje, lijepe sale i crveni tepisi ne mogu da se uporede sa filmovanjem pod otvorenim nebom. Bioskopi na otvorenom su odavno regularna mjesta u regionu i svijetu, a Podgoričani nikako da dobiju nešto slično. Džada fest ima čari (iako se vozači ne bi složili), ali nije dovoljna, naročito zbog površno koncipiranog sadržaja. Da ne govorimo o preklapanju datuma sa održavanjem Underhilla – može li neko da natjera organizatore da razmijene brojeve i blagoslove građane mogućnošću da prisustvuju i jednom i drugom programu? Aman!
Bilo kako bilo, ovogodišnji zaključak je jasan: Underhill je otvorio mogućnost da zagorička kasarna postane filmski bastion makar jednom godišnje i vrijedi podržati ovu ideju – bez ikakvog ufkanja! M. I.
FOTO: Dalibor Ševaljević
