OSVRT NA SOUTHERN SOUL FESTIVAL: Infuzija dobrog zvuka

Stvari se konačno mijenjaju na festivalskoj mapi Crne Gore. Prije nekoliko godina nijesmo mogli ni da zamislimo da ćemo se sada žaliti zbog toga što nam se pojedini festivali preklapaju ili su veoma blizu. U održivoj festivalskoj ponudi prednjače muzičke manifestacije kojih je iz godine u godinu sve više.

Dani kada smo se radovali samo festivalu elektronske muzike Entrance i manifestaciji Three Friday Parties da zacupkamo uz kvalitetan haus sada su za nama. Pored produžene ruke Egzita (mejnstrimovski orijentisani Sea Dance), simpatičnog ali preskromnog kotorskog Sea Rocka i nikšićke djece Bedema i Lejka, dobili smo još jednu kuhinju dobrog zvuka.

Na Velikoj plaži u Ulcinju isplivao je pravi mali biser – Southern Soul Festival, čije je peto izdanje održano krajem prošle sedmice.

Bolja organizacija

Southern Soul Festival je od početka većinom skoncentrisan na muzičke stilove bazirane na džez/soul/fank melodijama. Već pet godina stvara odličnu atmosferu i veoma lijepu muzičku ponudu na jednom od najljepših mjesta u našoj zemlji.

Zbilja, teško je zamisliti bolji koncept za ljetnji festival od prostrane, divne plaže od najsitnijeg pijeska, plavog mora i blještećeg sunca, s ponekim kajtom koji proleti kroz kadar. Ovu scenografiju dodatno uljepšavaju lagani, prijatni i plesni ritmovi džez-fanki melodija od pedesetih godina prošlog vijeka pa na ovamo, provučeni kroz prizmu disko-hausa, lijepo upakovani u jedan mali nasmijani događaj.

Festival je prethodnih godina lagano tražio svoje mjesto pod suncem. Ovogodišnji mini-jubilej obilježio je podižući organizacioni i tehnički kvalitet još više. Uspio je nekoliko puta da iznenadi kvalitetnom muzičkom ponudom, ugostio je mnogo više ljudi nego lani i obezbijedio odličnu muzičku infuziju za nekoliko hiljada posjetilaca tokom četiri dana. Plažni prostor kluba „Dolcinium Kite Surf“, gdje se festival održava, mnogo je bolje iskorišćen.

Izvođači su ponovo raspoređeni na tri stejdža - Main, Organic i Cosmic. Iako su bine bile prilično dobro situirane, i dalje se javljao problem miješanja muzike i na momente pravio ozbiljne smetnje. Uz poboljšan izbor hrane i pića, za naše standarde visok, ali ne i za mnogobrojne strance kojima su ove cijene kao „dobar dan“, olakšana je i varijanta plaćanja na festivalu uvođenjem famozne narukvice sa novcem. 

Pucketave pjesme

Mjesto i organizacija bili su gotovo bez greške, ali nikada se ne smije zaboraviti da muzika uvijek mora da ostane primarni razlog za posjećivanje festivala. Mnogi su se žalili kako je cijena ulaznica previsoka, ali pitanje je da li uopšte razumiju i da li im nešto znači to što festival obezbjeđuje da u naše dvorište dođe i fenomenalnu svirku priredi Sun Ra Arkestra - jedan od prvih avangardnih i andergraund džez sastava u istoriji muzike.

Sjajan nastup imao je i dobitnik Gremija Eumir Deodato sa bendom. Bezveze je što se Amp Fiddler pojavio bez instrumentalne pratnje, ali ni to nije umanjilo činjenicu da je ovo definitivno jedan od najboljih pjevača koje je crnogorska publika mogla da čuje uživo u posljednjih 10 godina.

Iako je bio slabije posjećen, fenomenalna atmosfera nije napuštala Organic stejdž, gdje su se vrtjele isključivo ploče svih mogućih svjetskih džez/soul/r'n'b/fank varijacija. Čuli smo prave male dragulje i sjajne pucketave kompozicije, uprkos tome što je nekoliko di-džejeva katkad patilo zbog neadekvatnosti satnice ili samog položaja stejdža. Možda je Organic trebao da ostane na plaži kao prethodnih godina. Na sreću zaljubljenika u vinil, to nije umanjilo uživanje i sjajn odabir pjesama. Nadahnjujuću atmosferu stvorili su Ece Duzgit & Donna Leake, Victor Kiswell (ozbiljan francuski kolekcionar ploča), Shuriken (di-džej sa mađarskog zabranjenog radija Tilos), pola grupe Jazzanova i odlični beogradski DJ Jazzmate.

Takođe smo uživali u superkul listi pjesama koje su birali Rainer Trueby i Jon More, još jedna apsolutna legenda ovog izdanja festivala, polovina famoznog Coldcuta, jednog od ključnih imena na savremenoj elektronskoj sceni još od kraja osamdesetih.

Domaći učinak

Cosmic stejdž, koji je uglavnom klaberski orijentisan, obezbijedio je nekoliko sjajnih nastupa i privukao najviše publike, čak 3.000 ljudi u subotu veče. Fenomenalni francuski duo Macadam Mambo DJ's prve i Antonio Ocasio posljednje večeri ostavili su najbolji utisak.

Ipak, u moru svjetskih imena, ne treba zaobići domaći učinak. Naši di-džejevi nijesu ostali dužni publici, naročito Stefan Popović, čiji je set sjajno razigrao publiku i napravio adekvatnu atmosferu za zatvaranje festivala.

Od nastupa na Main stejdžu mora se izdvojiti sjajna eklektična dens atmosfera koju je priredio Atjazz na opšte oduševljenje ljubitelja malčice konkretnijeg elektro haus zvuka.

Naredno izdanje

Pored istinski sjajne atmosfere, odlične posjećenosti, velikog interesovanja stranaca i nekoliko muzičkih ekskluziviteta, teško je oteti se razmišljanju da Southern Soul Festival ima još prostora da napreduje.

Zamislite samo kako organizatori istu svotu novca, koju izdvajaju za nastupe uživo subotom veče, utroše da dovedu i predstave publici imena kao što su Thievery Corporation, Cinematic Orchestra, Bonobo ili (zašto da ne!) DJ Shadow i Groove Armada, i to ne izlazeći iz koncepcijskog okvira.

S druge strane, mnogima može da bude čudno kako to da festival koji gaji naklonost prema soul/r'n'b/džez žanrovima, pored disko hausa i čistokrvnog fanka, nema malo više i drugih „derivata“ i podžanrova - hip hopa i trip hopa, daba ili laganijeg d'n'b ?

Svi oni sasvim lijepo proizilaze iz afro-američkog muzičkog nasljeđa i može im se naći mjesto da začine program, posebno zbog toga što vam se često može desiti da noću bazate po festivalu između tri stejdža i imate osjećaj da vam svuda svira otprilike ista muzika. Nego, to je svakako stvar koja je rješiva boljom organizacijom u samoj postavci i satnicama di-džejeva i stejdžova.

S druge strane, čak i ako se ništa ne promijeni u vezi sa Southern Soul Festivalom naredne godine, posao koji rade njegovi organizatori je sasvim respektabilan. Vjerovatno su upravo ove godine etablirali svoj izgled i željenu formu kojom žele da se unapređuju kao jedna od, moramo priznati, najbitnijih kulturno – turističkih manifestacija u Crnoj Gori.

Tekst i foto Damir MURSELJEVIĆ