Oni su za Pobjedu kazali da posao kojim se bave zna biti opasan, ali ne žele da veličaju svoje zvanje, jer, ističu, ima i mnogo opasnijih radnih mjesta. Spasilački piloti postali su jer vole to što rade. Jaki pojedinci koji rade i dopunjavaju se kao tim na terenu, ali i u razgovoru gdje se nadovezuju u priči, pojašnjenjima, tumačenjima. I njima je lakše kada bi svi vodili više računa o svojim postupcima u prirodi, jer zbog nemara i neodgovornosti se dešavaju situacije zbog kojih oni sijedaju u avion i kreću u akcije gašenja požara iz vazduha. Pripreme Rukovodilac letačke operative u Avio-helikopterskoj jedinici Branislav Stojanović za Pobjedu je objasnio da radni dan počinje obično dnevnim dežurstvom od sedam ujutro pa „do mraka“. - Pozive dobijamo iz Operativnog dežurnog centra MUP-a koji je napravio procjenu da li treba angažovati avion. Onda mi sa naše stručne strane radimo procjenu o ugroženosti i koliko je efikasno dejstvovati sa avionima – rekao je on.
Nadovezuje se šef pilota protivpožarne avijacije Miodrag Grubač koji precizira da potom slijedi najava leta, spremanje aviona, njihova priprema i priprema tehnike, različita potpisivanja i tako dalje. - Sve to traje nekih pola sata do sat, dok ne sjednemo u avion. To je čitav niz događaja koje moramo da uradimo, jer ih Zakon o vazdušnoj plovidbi od nas traži – kazao je on. Grubač je zbog toga naglasio da je primjedba „Mi zovnemo avion, njih nema“ često pokazatelj nedostatka razumijevanja za proces pripreme. - On nije isti kao kod klasičnih vatrogasaca, koji se spuste niz šipku, sjednu u kamion i krenuli su. Efikasnost Njegov kolega Stojanović ističe da se prije svega radi procjena efikasnosti; ima li smisla ići na određeni teren avionom, jer postoje mjesta koja njima jednostavno nijesu pristupačna.
Takva mjesta često podrazumijevaju velike i ukrštene dalekovode, tu ne mogu biti od pomoći avioni jer se takvim lokacijama ne može prići ili je jako opasno tako nešto pokušati. Stojanović je naglasio da se ne radi samo o opasnosti, nego i o efikasnosti, jer voda dok padne do dolje, ona se „rasprši u sitne kapi, u stvari se razloži na kiseonik“. Kapetan u protivpožarnoj avijaciji Radovan Kostović iz Kraljeva pojašnjava Stojanovićeve riječi: - Voda povuče kiseonik za sobom i onda bukne. Izbacivanje vode sa udaljenosti ili visine od 10 metara iznad požara je efikasno – objasnio je Kostović. Stojanović dodaje da moraju da imaju prostor za manevar i prilaz kako bi mogli da se spuste dovoljno nisko, jer sve što je više od 10 metara iznad požara nema učinkovitosti.
Racionalnost
Piloti ističu da je najveći problem što su česte serije letova, a to povlači sa sobom opasnost od pada koncentracije. - Mi stariji ljudi imamo senzor da znamo otprilike kada treba prekinuti, iako požar i dalje traje, jer postoji opasnost od zamora, i da eventualno nešto može i da se desi – rekao je Stojanović. Kako je objasnio, zakonski su ograničeni i radnim vremenima. - Imamo radnu i letačku dužnost. Ta letačka dužnost je kraća od vremena dežurstva koje je uvijek duplo više od onoga što nam je maksimalno dozvoljeno da provedemo u avionu – objasnio je Stojanović. Privrženost Razgovarajući o težini, odgovornosti, ali i ljubavi prema samom poslu Stojanović je skromno kazao da su po prirodi takve osobe, te da nema potrebe da se njihova dužnost glorifikuje. - Neki dan smo poveli doktora iz operacione sale sa helikopterom da interveniše u Kotor. Taj čovjek je iz operacione sale ušao u helikopter, intervenisao tamo i vratio se. Možete li zamisliti pod kakvim je pritiskom on – upitao je Stojanović. Dodao je da porodice trpe, kao i svačije. - One nas prate, tražimo to od njih, koliko mogu – rekao je Stojanović.
Avioni
Piloti imaju četiri operativna mjesta sa kojih rade kada je potrebno. To su aerodromi u Tivtu, Podgorici i Nikšiću i letilište u Štoju. Na raspolaganju su im tri letilice i četvrta koja je u pripravnosti, odnosno koju iznajmljuju po potrebi. Grubač je naveo da sa tri letilice mogu otprilike da povuku 8.800 litara vode, te da ako je požar blizu i frekvencija saobraćaja na tom aerodromu mala to je način da brzo rade. Ističu da avioni mogu da pomognu prilikom gašenja požara, ali da ga ne mogu ugasiti bez pomoći sa zemlje.
Najteže akcije
Grubač je istakao da u avijaciji postoje tri najvažnije stvari. - Prvo bezbjednost, pa pod dva bezbjednost i tri – bezbjednost. Sve je podređeno tome – kazao je on. Kao primjer najteže akcije je za Pobjedu naveo nedavno gašenje požara na Primorju. - Tri sata sam proveo u avionu. Temperatura 30-40, gužva na aerodromu u Tivtu, na požarištu gori čas na jednom, čas na drugom mjestu, pa ne možeš da se odlučiš na koje ćeš mjesto da gasiš. Vidiš tamo pored kuća, pa hoćeš da ugrabiš, a ono na drugoj strani počne – opisao je on. Grubač je objasnio da su kontrolori bili izuzetno fer i pokušavali su da ih ubace među te velike avione, kako da polete i slete. - Od tri sata provedenog u avionu, sat i po sam gasio, a sat i po proveo u čekanju da sletim – poletim, uzem vodu. Smanjenje tog vremena čekanja je najbitnije za našu efikasnost, a punjenja su vezana za aerodrom – kazao je Grubač.
Granica koja se mora poštovati
Opisujući situaciju u kojoj je donešena takva procjena da avion neće imati nikakvu efikasnost na terenu, piloti su se usaglasili da je teže da „gledate“ iz baze nego sa prozora aviona. Međutim, Kostović je objasnio da u poslu imaju granicu koju ne smiju preći, te da se ne može svaki požar iz aviona ugasiti. Stojanović je dodao i naglasio da, sa druge strane, straha nema. - Ali ne možemo da idemo u rizike gdje je procentualno velika mogućnost da nešto može da se desi. Mi uvijek pođemo, osmotrimo teren, radimo sve što je u našoj mogućnosti – nesebično – naglasio je on. Stojanović je rekao da znaju kako bi se osjećali kada bi požar bio blizu njihovih domova. - Tu nikakve razlike nema, možda se čak savjesnije i jače odnosimo prema poslu – kazao je on. Grubač je istakao da je to osjećaj nemoći koju čovjek osjeća u sebi. - Biste da pomognete, a ne možete i to je nešto što u svima nama proradi. Dešava se kad gasimo, posebno ako je oko kuća, ako vidiš da neka žena trči s kantom i dotura vodu – tada iz te mašine izvlačimo sve što možemo i idemo nazad pod punim gasom. Gleda se da se što prije tamo vratiš da pomogneš. Ne bismo se ni bavili ovim poslom da nemamo želju da pomažemo – naglasio je on. (Pobjeda)
