Društvo

U planinu ide ko i kako hoće

Crnogorske planine pune su turista i pravo je čudo što ove godine gorski spasioci nijesu imali mnogo akcija. Na prste bi se moglo izbrojati koliko su puta nekome priskočili u pomoć otkako je počela ljetnja turistička sezona, a minulih godina statistika je bila drugačija.
U planinu ide ko i kako hoće
Portal AnalitikaIzvor

Nije se u međuvremenu ništa izmijenilo kada je riječ o zakonskoj obavezi, i dalje u planinu ide ko kad i kako hoće, nikome nije obavezan da se prijavi. Valjda zbog toga nikoga i ne čudi ako turistu usred Durmitora sretne s „japankama“ na nogama, odjevenog kao da je krenuo na plažu i to mimo markirane staze, a kad bi se na kraju svake sezone, bilo ljetnje ili zimske, sumirali svi zahtjevi onih koji potraže pomoć pozivajući broj 112, to bi bilo za rubriku „vjerovali ili ne“.

Gorski spasioci kažu da im se dešava i da ih turista pozove kada ga guši, kad mu ponestane snage, pa i kad mu je hladno, ne cijeneći nečije vrijeme i ne shvatajući da članovi GSS-a ne vise okačeni na čiviluku. Bez obaveza Načelnik GSS Crne Gore Željko Loncović kaže da se, nažalost, bave samo posljedicama, a ne i uzrocima i preventivom. - Zakon i propisi nikoga ne obavezuju da se bilo kome javlja kad krene u planinu, bez vodiča ili sa njim.

Zbog toga se mi, nažalost, bavimo samo posljedično ovom oblašću, a da je drugačije svoju ulogu bi imali i u otkrivanju uzroka, prevenciji... Najkraće rečeno, u Crnoj Gori nema institucije kojoj je neko dužan da se javi prije polaska u planinu - kaže Loncović, dodajući da su planinarske staze u našoj zemlji dobro markirane i solidno osigurane. - Markacije su vidljive, obnavljaju se i kada bi se svi pridržavali pravila koja važe u planini, ne bi bilo problema.

U posljednje vrijeme imali smo devet akcija, od čega u dva navrata i helikoptersko spašavanje. Ta helikopterska spašavanja se odnose samo na one akcije kada je neko životno ugrožen i kao po pravilu završavaju se u Kliničkom centru u Podgorici. Ljeto je tek počelo, turista je, sudeći po podacima, više nego lani, ali ne i više posla za nas - riječi su Loncovića. Stranci najčešće prizivaju pomoć kada se izgube, mada Loncović kaže i da nerijetko imaju komične zahtjeve.

Vanredno reagovanje - Naša baza je u Nikšiću, ali imamo obavještajne tačke i u Kolašinu i na Žabljaku. Dobar dio obuke za gorskog spasioca prošli su i članovi PK Subra, pa je u fazi osnivanja i naša ekspozitura u Herceg Novom. Pokušavali smo da se „približimo“ i Prokletijama i Komovima, ali nijesmo uspjeli do sada, mada vjerujem da ćemo već dogodine imati i obavještajnu tačku u Plavu ili Gusinju. Podrazumijeva se da imamo stalnu saradnju s Direktoratom za vanredne situacije, odnosno Operativno-komunikacionim centrom koji nas najčešće i angažuje, a njima se turisti i svi drugi koji se nađu u nevolji javljaju na broj 112 - ističe Loncović. Dakle, dok god ne bude zakonski definisano ko može u planinu sa kojim vodičem i kojim osiguranjem imaćemo glavobolju tokom turističke sezone, baš kao i požara u nacionalnim parkovima i mimo njih dok ne bude obavezan onaj koji ide u lov ili na roštiljanje da se javi nadležnima i plati taksu. (Pobjeda)

Portal Analitika