Oživljavamo na ledini – upozorava Greg Duli, frontmen grupe The Afghan Whigs, u uvodnom dijelu novog albuma „In Spades“. Stari vuk želi da se osjetimo kao lovina gladne živuljke tek probuđene iz zimskog sna.
U igri grabljivice i plijena i velikoj ličnoj borbi destruktivnog grubijana da pokaže nježniju crtu, leži sva magija muzike ikona američke alternative. Koliko samo bendova afirmisanih u posljednjih 15 godina - od Broken Bells i The Black Keys, do Interpola i Arcade Fire - zvuči kao The Afghan Whigs!
Koncertni hitovi
Zvuk The Afghan Whigsa nije specifičan – drugi su učili od ovih veterana iz Sinsinatija. Ipak, lako ga je prepoznati po specifičnom glasu i harizmi lidera. Ovo je prvi album grupe nakon duge, 16-godišnje pauze, a to što nam Duli nije servirao ništa novo ne treba pretjerano da nas brine. „In Spades“ je onaj isti, dobro poznati The Afghan Whigs ali na vrhuncu forme, tempirane za finiš proljećne Lige šampiona u poplavi dobrih albuma na alternativnoj sceni.
„Demon in Land“ naslov je senzualne, erotične i mračne singlice koja je najavila album. Pored nje, makar ih je još četiri ili pet koje mogu da konkurišu za apsolutne ljetnje i koncertne hitove! Greg Duli blista na svojoj teritoriji – u prostoru između pijanog šaputanja na jastuku i potpisa na zabrani prilaska povrijeđenoj osobi.
- Želim da siđem duboko i potražim dušu koja je negdje nestala – lamentira Duli u briljantnoj pjesmi „The Spell“. Naravno, na tom putu povređuje mnogo bliskih ljudi.
Zbirka promašajaU balansu dugih pjesama briljantnog tempa sa neočekivanim obrtima („Arabian Heights“) i dramatičnog poziva na ples (fankom obogaćena „Into The Floor“) krije se pobjednička formula ploče. Vrlo je vjerovatno da ćete njene najljepše izdanke moći da čujete na najrazličitijim mjestima – od omiljene roadtrip radio stanice, preko terase na kojoj pijete jutarnju kafu, do supermarketa i udarne reklame u nekoj moćnoj marketinškoj kampanji.
Nema nikakve veze to što su pjesme uglavnom svjedočanstva o rastrzanoj duši i zbirka životnih promašaja. Ipak nose izuzetno pozitivnu i motivišiću crtu. Ovo su himne grešnika koji ne odustaje i vjeruje u pozitivan ishod ili makar u svoje dobre namjere.
Greg Duli može da priušti sebi čak i tako tipičan i predvidljiv momenat kada pogani grešnik pokaže nježnije lice, u klavirskoj ispovijesti „I Got Lost“. Čak ni ova pjesma ne djeluje isprazno ili neiskreno. Samo ovakvi, nafurani i teatralni dripci mekog srca kao što je Duli mogu da nam naprave buntovnu promaju u glavi i podignu koncertnu prašinu pod tabanima.
S. STAMENIĆ
Ocjena: 80/100
