O licencama za skipere, registraciji čamaca i priči ko ima pravo i pod kojim uslovima da se spušta niz „Suzu Evrope“, napokon, više nije prijeko potrebno pričati ni pisati, jer je sve zakonski regulisano, iako to sigurno nije idealno. Međutim, oni koji su registrovani za obavljanje ove djelatnosti žale se zbog dažbina koje plaćaju u posljednje dvije godine Parku prirode „Piva“, preduzeću čiji je osnivač opština Plužine. Problem Veljko Vujanović, vlasnik kampa Grab, tvrdi da nema veći broj turista nego lani, iako ih je očekivao, prije svega sudeći po najavama u medijima.
- Organizatori raftinga u Crnoj Na raftingu Tarom više gostiju nego lani, ali oni koji žive od ovog posla ogorčeni zbog prevelikih dažbina koje plaćaju Parku prirode „Piva“ Vujanović: Ne shvataju koliko je značajan prihod od turista Gori dali su najveći doprinos razvoju ove turističke atrakcije, ali na drugoj strani narasta broj zaposlenih u upravama i njihova potreba da uzmu svoj danak, pri tom ne radeći ništa - kaže Vujanović, misleći na one koji upravljaju PP „Piva“. - Na Graničnom prelazu Šćepan Polje odakle polaze grupe na poziciju za rafting velike su gužve iz razloga što veliki broj gostiju koji dolaze na rafting u našu državu čeka na prelazu kao da izlaze iz Crne Gore i to unosi zabune i osjećaj da odlaze u BiH na rafting. Nije ispoštovan plan prilikom izgradnje samog graničnog prelaza, nije izgrađena zaobilaznica i sad svi čekaju, kao da izlaze iz zemlje, pa i turisti i lokalno stanovništo sela Brijeg, Crkvičko Polje... U svoj ovoj zbrci i gužvama najbolje „tvrde pazar“ rendžeri PP „Piva“ koji su, iako im je aktom MUP-a od prošle godine to zabranjeno, postavili svoj šalter za naplatu na rampi graničnog prelaza - kaže za Pobjedu Vujanović koji već godinama bije bitku sa zakonodavcima, ali i ostalima kako bi se obogatila turistička ponuda Crne Gore, ali i olakšalo privređivanje.
Prigovori Njihov ukupan rashod bio je 135.533,12 eura, a od tog iznosa potrošeno je svega 1.450 eura na popravku puta. Za plate sedam zaposlenih potrošeno je 104.000,00 eura, kao i za plate službenika koji, po ugovoru o djelu, stoje pored puta da naplaćuju takse, dok je ostatak od 30.000 eura je utrošen na struju, gorivo, telefon, tv... - ističe Vujanović, napominjući da je PP „Piva“ dobila i vrijedne objekte na upravljanje, kao što je dom u Crkvičkom Polju, koji je nedavno rekonstruisan i opremljen, ali da su od njega prihodovali svega 5.928,50 eura, a vrijedan privrednik bi sa kapacitetima kao što su u tom domu, napravio promet od 200.000 do 300.000 eura. Rafteri tvrde da u PP „Piva“ ne rade ništa, jer za njih i njihove zarade rade rafteri. - Zaštita prirode je odličan izgovor za uzimanje novca privrednicima, ali od zaštite ništa, ni u izvještaju ni u stvarnosti osim jednog nejasnog izvještaja sa koncesionarom za koji se ne zna kako je okončan. Makar da su prodali suvenire kako su planirali, ali ni to nijesu uspjeli već su od predviđenih 3,750.00 eura dobili samo 205,50 eura. Oni broj posjetilaca utvrđuju na osnovu naplaćene takse rafterima od kojih je većina iz susjedne BiH, koji njima pune džepove, a prihode od usluga nose u susjednu državu BiH. Ništa oni ni lokalna uprava ne preduzimaju ni kada je riječ o sigurnosti turista, iako u drugim zemljama pružaju pomoć gostima, imaju spasilačke ekipe i sve je to plaćeno iz budžeta.
DeliĆ: Propisi se moraju poštovati
Direktor Parka prirode „Piva“ Slobodan Delić ima sasvim drugačije mišljenje od onih koji pružaju usluge raftinga, tvrdeći da njima „nikad dosta para“. - Zakon i propisi se moraju poštovati. Mi evidentiramo broj turista i naplaćujemo ulaznicu u zaštićeno područje tri eura, kao i naknadu za rafting u iznosu od euro. Za istu kilometražu, kroz prostor Nacionalnog parka „Durmitor“, plaća se ukupno 14 eura. Turisti PP „Piva“ za kajak plaćaju deset eura, a NP osam puta više.
I nije nam samo to obaveza, već vodimo računa o infrastrukturi, pa je na tom potezu, na našu inicijativu, već asfaltirano dva kilometra puta i to je koštalo 150.000 eura, a već je raspisan tender za asfalt i do Brštanovice, što će, sigurno, koštati još nekolike stotine hiljada. Uz to, redovno im se odvozi smeće. Mi ne stavramo nikakve gužve, a što je granični prelaz tu gdje je nijesmo mi krivi. Uostalom, rafteri misle samo na sebe i zbog toga su sve te optužbe. S pričom o asfaltiranju nijesu prestajali, a znaju dobro da se taj put koristi četiri mjeseca godišnje, pa se logično nameće pitanje da li bi trebali da budu oni prioritet ili neki domaćin, pa često i više njih, koji tokom cijele godine žive u Pivi, a makadamom dolaze. No, uskoro će biti stavljena tačka i na tu priču - kaže Delić. Prema njegovim riječima u PP „Piva“ zaposleno je osam radnika, računajući i njega, a već dvije godine uprvljaju zaštićenim područjem. Na pitanje koliko je prema njihovoj evidenciji ove godine do sada bilo turista na Tari, uzvraća ovako: - Imamo precizne podatke do 1. jula i oni potvrđuju da je ukupno, iz Crne Gore i BiH, na raftingu bilo 13.500 gostiju, a lani, u istom periodu, 10.500. Dakle, ova godina je uspješnija, ali tek predstoji špic sezone i mi vjerujemo da će ukupno biti više od 40.000 turista - riječi su Delića. (Pobjeda)
