Opraštajući se od velikog pjensika on je naglasio da je Crna Gora je ostala bez institucije zvane Mladen Lompar.
- Rođeni gospodin, šarmer, duhovit i duhovan, otmen, dostojanstveni stoik, istrajni prkosnik sudbini, obrazovan, kulturan, najistaknutiji naš likovni esejista i kritičar, znalac istorije umjetnosti od prapočetka do naših dana,Lompar se najautentičnije iskazao kao pjesnik, umjetnik snažne imaginacije, liričar i mislilac genetski naslijeđenog iskustva i mudrosti - kazao je Hodžić.
Uporište u poeziji
On je podsjetio da je Lompar, mnogo puta neposredno suočavan sa sopstvenom smrću, u poeziji nalazio uporište za trajanje i u životu i u budućnosti.
- Istaknuti borac za afirmaciju crnogorske kulture i identiteta, njene multietičnosti, multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, za demokratsku, građansku, modernu Crnu Goru, potomak Božićnih i Trinaestojulskih ustanika, crveni zelenaš, štovalac partizanskih boraca i revolucionara, Lompar je uživao veliki ugled i poštovanje, stekao brojne prijatelje, ali i protivnike, ostrašćene nacionaliste i šoviniste. Ali niko i nikad se nije ogriješio o njegovo pjesničko djelo, doživljavajući ga kao sveto i svetinju koja se poštuje - poručio je Hodžić.
Ljudsko znamenje
Prema riječima književnika Pavla Goranovića, postoje mjesta koja su po svom duhu i atmosferi jednostavno pjesnička, a da to ne moramo posebno ni objašnjavati. Postoje, kazao je, prostori koji još samo u sjećanju i pjesništvu mogu živjeti.
- Nema više ljudskog i pjesničkog znamenja koje je oličavao Lompar kroz decenije osobenog, raznolikog i vrijednog kulturnog pregalaštva. Svojim knjigama ostavio je blistav trag na crnogorskoj književnoj mapi, baš kao što i njegovim odlaskom praznina dobija ogromne razmjere – u našim životima i dušama. Ali i u stvarnosti jedne zemlje u kojoj „jedino prošlost nema kraja“ – kazao je Goranović.
On je podsjetio i da je u istoj Sali u Vladinom domu ne tako davno Lomparu uručena nagrada „Leso Ivanović“ i dodao da ova danas teška simbolika upućuje na pitanje ima li više u ovom vremenu pravih pjesnika.
- Nema više one plemenite tjeskobe, ni dostojanstvene tuge. Ni otvorene zatočenosti, ni prijateljskog usamljeništva. Da li će samo mirisi nekih „jutara jugovih“ i nadolazeća noć „iz lapidarija“ svjedočiti o postojanju poezije i njenih posvećenika? Ne može Lompar biti zaboravljen - svojim riječima je mogao dosegnuti sve najdivnije riječi, od kojih ne možemo ni zamisliti prikladnije, ali nam je i tišinu ostavio kao veliko prostranstvo. Da se u njoj ogledamo kao njegovi prijatelji, čitaoci, pjesnici, ljudi - kazao je Goranović.
Snaga duha i volje
Prema riječima slikara i književnika Dimitrija Popovića, Lompar je snagom duha i volje uspijevao da prebrodi krizne situacije i teške probleme.
- Ja nijesam vjerovao da ćemo danas o njemu govoriti na komemoraciji, nego sam vjerovao da ćemo govoriti o njegovoj posljednjoj knjizi koja je naslovljena „Tuđe strasti“. Mislio sam da ćemo je ovdje pred vama predstaviti. Zahvaljujući naporu studija „Skare“ i Crnogorske nacionalne zajednice iz Zagreba izašla je tri mjeseca prije Mladenove smrti. Bio je zadovoljan, kako je koncipirana, kako je urađena. Ono što naročito govori o njegovoj prirodi, o njegovom stoičkom duhu je da je skoro svaki dan zvao štampariju, brinuo se o svakom detalju – kazao je Popović.
Mladen Lompar preminuo je u srijedu, u 74. godini. Sahranjen je juče na Starom cetinjskom groblju.
Izvor: Pobjeda
