Kad vidiš sreću na licu šesnaestogodišnjaka, znaš da je to najiskreniji mogući osjećaj. Jednostavno, u tim godinama osmijeh ne može da bude namješten i „spakovan“. Budući nasljednici Vučevića i ostalih, nakon meča za zlato i osvajanja srebra, izgledali su iscrpljeno, ispražnjeno. I to sa debelim razlogom.
Nakon nekoliko dana bespoštedne i hrabre borbe sa vršnjacima koji dolaze iz košarkaški mnogo razvijenijih sredina, jednostavno nijesu imali dovoljno snage. Ni mentalne ni fizičke. Ostaće zapisano da je prva crnogorska kadetska košarkaška medalja srebrnog sjaja, ali što je još važnije, iznad svih njih stoji aura budućih seniora, A reprezentativaca koji će, ako je suditi po prikazanom, krvavim znojem izgarati za nacionalni dres.
Takvi nam trebaju. Prepuna Morača je vjesnik njihovih budućih uspjeha, što reprezentativnih, što pojedinačnih kroz klubove u kojima će igrati. Sada da se okrenemo seniorima i poželimo im što bolji uspjeh na predstojećem Evropskom prvenstvu.
*****
Sjećamo se svi 1999. godine i pomračenja koje je bilo najavljeno kao nezgodna prirodna pojava koja nas je čak mogla i oslijepiti, ukoliko pogled usmjerimo direktno ka Suncu.
Po ulicama su bili ljudi sa maskama za varioce, s tri para naočara za sunce, sa ogledalima u rukama preko kojih su „posredno“ posmatrali pomračenje... Prozori stanova i kuća pokrivani su vanredno šatorskim krilima i ćebadima, dok je ostatak svijeta uživao u jedinstvenoj prirodnoj pojavi. Onda je, sjećate se, bilo preporučeno da se čak ne mrda iz kuće dok „opasnost“ ne prođe.
Nedavno su Amerikanci uživali u toj rijetkoj prirodnoj pojavi iniko nije pominjao nikakvu vanrednost, već isključivo ekskluzivitet i rijetkost ovog događaja. U kakvom kulturološkom gulagu živimo svi mi na ovim prostorima, postalo je jasno kada je prije nekoliko dana, na istu ovu temu, nekoliko „respektabilnih“ srpskih medija stalo iza tvrdnje da „eklipsa“ potvrđuje teoriju o planeti Zemlji kao ravnoj ploči – a nije njuz.net. Ne bih dalje ulazio u problematiku, zaključujte sami. Imajte na umu da je ovo 2017. godina i 21. vijek - obod Evrope, ali ipak Evropa.
Piše: Vlado Maraš
*****
Kad već pominjem Evropu i naš liderski status na tom putu, podsjećam da je nedavno jedna od vijesti bila obavijest o vandalizmu u parku preko puta Hotela Hilton.
Da li je moguće da je bilo ko u stanju da uništi betoniranu ploču sa šahovskom tablom, kojoj je jedina namjena mogućnost za razonodu, i to pretežno starijih građana Podgorice? I još da je slomljenu ostavi tu, na istom mjestu. Ono što je bilo za nošenje, naravno, ponijeto je.
Znači, jedan od novijih parkova u glavnom gradu je zbog desetak minuta nečijeg hira ili obijesti postao ruševina. Da se ja pitam, kao što se ne pitam, pokušao bih da pronađem osobe koje su to uradile, a nakon iznošenja relevantnih dokaza koji bi nesumnjivo potvrdili njihovu krivicu, potrudio bih seda dobiju maksimalne zatvorske kazne. Vjerujem da bi nakon toga, dostini bio prst na čelu prije nekog sličnog nauma.
*****
Za to vrijeme, u našoj državi dešavaju se spontana i tradicionalna bratimljenja, što među ljudima, što među gradovima u regionu. Ovog puta, interesantno je i aktuelno ovo između Herceg Novog i Jagodine. S obzirom na to da je prvi čovjek Jagodinegodinama gospodin Dragan Marković Palma, jedan od najprepoznatljivijih likova srpske političke scene, vjerujem da će ovo bratimljenje donijeti Herceg Novom mnoge benefite.
Memorandum o saradnji ova dva grada podrazumijeva direktnu komunikaciju i razvijanje odnosa na poljima ekonomije i kulture - s posebnim naglaskom na ovo posljednje. Gospodin Palma se obavezao da će dovoditi strane investitore u Herceg Novi, a crnogorski grad-pobratim će zauzvrat pružiti šansu za praktični rad srednjoškolcima iz Jagodine koji usavršavaju ugostiteljstvo.
Ne bi me čudilo da, recimo, jagodinski zoološki vrt ili makar jedan njegov dio, u toku turističke sezone, dobije eksternu lokaciju na crnogorskom primorju. Siguran sam da bi mnogi turisti bili oduševljeni. To bi, onom starom sistemu „igra mečka“ doprinijelo povećanju broja turista po sezoni. Fair enough.
Što se tiče rada na polju kulture, tu su mogućnosti ovog bratimljenja nesagledive. Na polju kulture, stvari su značajno drugačije, da ne kažem realnije i lakše za sprovesti. S tim u vezi, a u skladu sa pobratimovim standardima, nadamo se makar nekom Betovenovom koncertu na Kanli kuli u dogledno vrijeme. Odmah nakon Cece.
