Kojeg biste lika, iz gomile rano eliminisanih junaka serije „Game of Thrones“ najradije vratili u život? Ovo je sigurno najteže pitanje koje može da se postavi fanovima ili je makar tako bilo – do šeste epizode „Beyond the Wall“. Sada su već sasvim nebitne smrti Neda Starka, Kala Droga, Oberina Martela, Igrit poljubljene vatrom... Svi oni bili su samo ljudi – najpotrošnija roba „Game of Thrones“.
Na takve smo se smrti već nekako navikli. Ali... U šestoj epizodi dogodila se smrt koju je bilo nemoguće ne shvatiti lično. Ubijen je zmaj – simbol nepobjedivosti i Miljkovićeve vatre koja „jede svoje roditelje“, dokazujući da uništenje nije suprotnost stvaranju, već njegov sastavni dio.
I sve bi bilo koliko-toliko podnošljivo da je vatra pronašla grobnicu duboko ispod debelih slojeva leda - ali nije. Vatra je preobražena u ledeno ništavilo koje sije smrt, ostavljajući milione sa vilicama do poda.
Glupe odluke
Viserionovo preobraženje u zmaja koji bljuje led pod komandom Noćnog kralja je veliki šok i za ljubitelje serije i za fanove knjiga Dž. R. R. Martina. U epskom serijalu „Pjesme leda i vatre“ postoji svega nekoliko šturih rečenica u kojima se pominju priče o ledenim zmajevima kojima je dadilja plašila djecu u Zimovrelu. Niko ne može ni da zamisli kakva će to epska bitka biti kada se sve zaraćene strane skupe u Kraljevoj Luci (tizer finala), a onda im kapije preleti Noćni Kralj na leđima zombi-zmaja ledeno plavih očiju...
Zato nije ni čudo što su fanovi serije pobrkali šestu epizodu sa jednim od najboljih djelova gejmotrona. Emocije su proradile na uštrb logike koja je žrtvovana na oltaru gluposti – više puta.
Tačno je: smrt zmaja jeste bila zastrašujuće dobra, Tormund je pokidao genijalnim obećanjem da će napraviti brdo beba Brijeni, kadrovi bitke bili su spektakularni i ostavili su bez daha, a Tirionova lekcija tinejdž-kraljici Deneris („Sigurno čežnjivo gleda u tebe zato što se nada uspješnoj vojnoj saradnji.“) prijeko potrebna poslije niza kikseva koje je napravila. Ali na svaki ovaj dobar momenat došlo je previše tupavih odluka.
Zbrzano vrijeme
Dio priče koji se odvija u Zimovrelu je uvreda za sve fanove koji poštuju Arju Stark. Ne vrijedi mnogo trošiti riječi na njeno psiho-nadmudrivanje sa iritantnom Sansom. Ako postoji neki dugoročni plan da se opravda ovaj rukavac priče, onda svaka čast kreatorima serijala. Nadajmo se samo da će „opravdanje“ ići preko Maloprstićeve grbače.
U prethodnim epizodama bilo je mnogo vremenskih nelogičnosti zbog kojih bi naivan čovjek, kom je nepoznata karta svijeta Dž. R. R. Martina, lako mogao da pomisli kako su, na primjer, Zmajkamen i Livačka stijena udaljeni kao Zeta i centar Podgorice.
Cijela sedma sezona djeluje previše ubrzano, kao da likovi putuju s kraja na kraj svijeta teleportima, a ne zmajevima, konjima ili pješice. Svaki zakon fizike je prekršen. Gavranovi su brži od aviona, likovi trče, plivaju ili slijeću na ključne destinacije brzinom olimpijskih rekordera, a zapostavljene su i surove eliminacije likova karakteristične za seriju – svi ugroženi spasavaju se u posljednjem trenutku.
Zarobljavanje bijelog hodača je definitivno najgluplja odluka ikada donešena. Kao da Sersi jedan živi mrtvak može da ubijedi da se odrekne titule, dok je na prijestolu čuva nikad mrtviji ser Gregor Klegani. Nelogični su i Psetovo bacanje kamena, lanci za izvlačenje zmaja stvoreni niotkuda, kao naručeni sa Ali Expressa, varijanta u kojoj Noćni kralj ubija Viseriona, a ne Drogona koji nosi njegove neprijatelje ne leđima...
I da... Dok je ranjeni Džon, sa seksi ožiljcima na savršenom stomaku, kokeršpanijelski gledao dirnutu Deneris, samo je falilo da se u pozadini začuje malčice prerađen hit Olivera Dragojevića: „Deni, probudilo nas more...“
M. I.
Teaser finala sedme sezone: https://www.youtube.com/watch?v=-5xdTlgaaaw
FOTO: vox.com / forbes.com / vanityfair.com
