Tadašnjeg operativca Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Simatovića (67) i šefa te službe Jovicu Stanišića (66) optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-95.
U četiri tačke optuženi su za zločine protiv čovječnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.
Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije.
Na čelu zločinačkog udruženja bio je, prema tužiocima, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Simatovićev branilac Mihajlo Bakrač tvrdio je da svjedok nije imao neposredna saznanja o tome ko je komandovao napadom na Saborsko, već da je o tome samo čuo.
RFJ-066, koji je tada bio pripadnik milicije SAO Krajine, blizak tamošnjem ministru unutrašnjih poslova Milanu Martiću, potvrdio je da je to čuo od Martića.
Branilac Bakrač podsjetio je potom svjedoka da je na prvom procesu Stanišiću i Simatoviću tvrdio da je srpskim snagama tokom napada na Saborsko komandovao sam Martić.
"Šta je tačno – da je komandovao Simatović ili Martić?", pitao je Bakrač.
"I jedno i drugo je tačno", odgovorio je RFJ-066.
Haški tribunal je ranije Martića pravsnažno osudio na 35 godina zatvora zbog zločina nad Hrvatima u samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini.
Na sugestiju branioca Bakrača, svjedok je potvrdio da Simatović nije 1991. godine komandovao u logoru za obuku srpskih snaga kod Knina.
Upitan da li je tačno da Simatović "nije vodio obuku, niti je komandovao u logoru u Golubiću"?.
"Da, to je tačno za logor u Golubiću", odgovorio je svjedok posredstvom video-veze iz prekookeanske zemlje u kojoj živi.
U glavnom iskazu, RFJ-066 je izjavio da je šef SDB Srbije Stanišić, posredstvom svog pomoćnika Simatovića 1990. do 1992. godine naoružao, obučio i kontrolisao srpske jedinice u SAO Krajini, koje su zločinima prognale tamošnje Hrvate.
Dok ga je dodatno ispitavala tužiteljka Grejs Harbur, svjedok je potvrdio da su se obični policajci u Kninu 1990. godine plašili Simatovića, da "nisu htjeli da koriste oružje" i da su "iskakali kroz prozore policijske stanice kad bi vidjeli Simatovićeve džipove marke 'puh'".
Na pitanje šta se promijenilo do ljeta 1991. kada je milicija SAO Krajine učestvovala u borbenim operacijama, RFJ-066 odgovorio je da "to nisu bili obični policajci, nego dobrovoljci" iz logora u Golubiću koji je formirao Simatović, a u kojem je obuku vodio Dragan Vasiljković zvani Kapetan Dragan.
Svjedok je potvrdio da je, kao pripadnik milicije SAO Krajine, dobio legitimaciju MUP Srbije.
Ponovljeni proces Stanišiću i Simatoviću biće nastavljen u utorak, 29. avgusta, iskazom sljedećeg svjedoka optužbe.
Prvooptuženi Stanišić ne prisustvuje suđenju zato što ga je raspravno vijeće pustilo na privremenu slobodu do 27. septembra. U sudnici ga zastupaju branioci.
Poslije prvog suđenja, prvostepeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo je u maju 2013. godine Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.
Apelaciono vijeće Tribunala usvojilo je 15. decembra 2015. godine ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo. Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen.
Tekst i foto: rts.rs
