Blažo Sredanović, elektroinženjer u penziji, ugledni je crnogorski iseljenik, koji živi u SAD.
Rođen je 1932. godine na Cetinju. Bio je prvak Crne Gore u šahu 1954. godine, a od rane mladosti bavi se novinarstvom i publicistikom.
Napustio je Crnu Goru i u Francuskoj igrao šah na prvoj tabli za Normandiju. Godine 1962. odlazi za Ameriku, đe do danas živi. Kao ovlašćeni inženjer u sistemu kontrole radni vijek je proveo u svjetski poznatoj građevinskoj firmi „Behtel“.
Godine 1994. osniva prvo sveameričko udruženje Crnogoraca sa sjedištem u San Francisku. Bio je jedan od glavnih aktera u gotovo svim aktivnostima dijaspore i ulagao napore da međusobno poveže crnogorske iseljenike širom svijeta i da ih zainteresuje za sudbinu Crne Gore. Bio je organizator Svjetskog kongresa crnogorskih iseljenika na Cetinju 2000. godine.
Bio je član Savjeta Pokreta za nezavisnu Crnu Goru i govornik u ime dijaspore na mitingu uoči referenduma u Podgorici.
Iako stalno živi u Americi, pomno prati sve što se dešava u Crnoj Gori i prisutan je u dnevnim i periodičnim publikacijama svojim prilozima. Povjerenik je Matice crnogorske za SAD.
Kao svjetski putnik obišao je mnoge krajeve i srijetao se sa našim iseljenicima, o čemu je obavio knjigu “Svijet kao zavičaj”.
Posebno je emotivno vezan za rodno Cetinje. Sa Ivom Đukanovićem je utemeljivač godišnje nagarde najboljem učeniku Cetinjske gimnazije, koja se dodjeljuje već 17 godina.
“Već dugo se nosim mišlju da učinim nešto za Cetinje. Odlučio sam da nekoj siromašnoj porodici poklonim 10.000 eura. Volio bih da to bude neka familija sa malom đecom koja tavori na rubu egzistencije”, napisao je Blažo Sredanović.
Sredanović je odlučio da taj poklon pripadne šestočlanoj porodici Petrović sa četvoro maloljetnje đece, koja živi kao podstanar. Otac je nezaposlen, a majka u privremenom honorarnom radnom odnosu.
U ime porodice zahvalila se jedanaestogodišnja Ana Petrović.
„Još kao mala slušala sam bajke sa srećnim krajem. Ali niko mi nije rekao da se bajke ponekad i ostvaruju. Ali ostvaruju, a bajka mojih sestara, mog brata i moja ostvarila se danas zahvaljujući čika Blažu Sredanoviću. Nekoliko puta sam bila u prilici da prisustvujem uručenju donacije najboljem đaku gimanzije, koju svake godine upućuje gospodin Blažo Sredanović, i potajno se nadala da ću jednog dana i ja biti baš taj najbolji đak. Desilo se nešto još ljepše. Od danas je, eto, zahvaljujući čika Blažu Sredanoviću za mene, moje sestre i mog brata prilika da budemo još bolji i đaci i sportisti. Zahvaljući poklonu čovjeka velikog srca moja porodica dobija priliku da obezbijedi siguran posao, a samim tim i nama bolju budućnost. Riječi ne mogu opisati sreću i radost koju osjećamo zbog njegovog poklona. Zato ću samo dodati – veliko hvala“, poručila je jedanaestogodišnja Ana.
