Podrška
Da li je ovaj Indijac čovjek sa neke druge planete? Ovu misao preformulisali smo u pitanje – kako se osjeća kada je u životu uradio toliko stvari prije drugih. Kako je biti vlasnik onoga što je drugima nemoguće i nedostižno, a sve se dešava voljom i korakom.
Njegova nadmoć u odnosu na ostale nije mjerena materijalnim nego duhovnim, voljnim, fizičkim... Zahvalan sam životu i svim mojim prijateljima širom svijeta, bilo da su planinari ili ne. Svima koji su me ohrabrivali da uvijek idem naprijed. Sa druge strane sam skroman i ponizan, jer nijesam ostvario veći dio stvari koje nam život nudi. Osjećam se srećno i povlašćeno zato što imam najbolju majku. Njoj dugujem sve. Ona je ta koja me je podsticala da vjerujem u svoje snove i da ništa nije nemoguće. Kaže da su planine i visine najbolje učionice jer nas uče onom što zapravo jesmo.
Ka planini se odlazi sa respektom i poniznošću i sa željom da naučimo, a ne da pokažemo koliko smo snažni. Sa planine se vraćamo ne ostavljajući tragove svoga prisustva. Za mene su planine hramovi. To su sveta mjesta, a moji planinarski poduhvati za mene su hodočašća. Moj prvi vrh je bio Kalahoi na Himalajima. To je tehnički zahtjevan vrh, okružen ledom i kamenjem.
Tada sam imao 12 godina i osjećao sam se čudno na neki način. Popeo sam se na toliki vrh a osjećao sam se kao da sam kod kuće. Tada sam shvatio da sam rođen da bih stizao na vrhove, da je to svrha moga postojanja. Najvažnija stvar toga mog prvog susreta sa vrhovima je što sam tada osjetio koliko još ima vrhova koje treba da vidim, da dotaknem, da budem na njima. Zato sam krenuo da putujem svijetom u potrazi za novim vrhovima i avanturama.
Kada je iznad Kolašina proteklih dana upoznavao vrhove Bjelasice i Komova, imao je uvijek jednako snažnu emociju i uzbuđenje. I nema za njega malih i velikih planina. Sve su planine – planine. I svaki vrh je – cilj.
Pitali smo ga kako se osjeća kada dotakne vrh, kada ispuni cilj... Prvo se zahvalim planini što mi je omogućila da stignem bezbjedno do vrha i poklonim joj se u znak poštovanja. Zatim sjednem, dišem i razgledam okolo. Ne tragam ni za čim. U tom momentu osjećam radost što sam još uvijek živ i što imam priliku da vidim svijet sa tog predivnog mjesta. I nema potrebe za traganjem u tom trenutku. Ono što zaslužujem, doći će ka meni prirodnim putem, dok god u potpunosti preživljavam svaki momenat i održavam svoja čula pristupačnim.
Radoznalost
A da li Satjabrata Dam ima strah. Plaši li se svojih pokušaja kad ih planira ili kada ih ostvari. Kaže da svi planinari imaju strah od nepoznatog, od smrti, nezgode.
Nemoguće je da čovjek nema straha. Ali taj strah treba da je kontrolisan i iskorišten tako da bude naša prednost... U suprotnom će nas strah učiniti hendikepiranim i spriječiti da dosegnemo svoj puni potencijal. Strah nas sprečava da ispoljimo i ono za šta smo spremni.
Strah nam uzima ono što nam pripada. Ja sam u svom životu strah zamijenio radoznalošću. Tako umjesto straha od nepoznatog, radoznalošću otkrivan nepoznato i to je jedan od najvećih izvora moje motivacije. Radoznalost me pretvara u istraživača jer želim da otkrijem, naučim i iskusim stvari koje nijesam do sada i koje možda niko nije. Moje avanture su način da istražujem svijet, ali i da otkrivam svoje istinsko biće.
Svi moji usponi su duhovni usponi. Mnogo puta sam doživljavao nesreće, bio zatrpavan lavinama, suočavao se sa smrću, ali sam se trudio da budem živ i da se ne plašim smrti prije nego što ona nastupi. Upravo tako sam svoj strah pretvarao u svoju korist.
Dragan Bulatović, predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore, sa saradnicima, bio je pravi domaćin planinaru iz Indije. Mijo Kovačević, najstariji crnogorski planinar, uručio mu je soecijalno priznanje. Domaćin u Kolašinu je bio i Milosav Bato Bulatović. Crna Gora je bila jedna od 172 države na svijetu kojoj je svoju radoznalost darovao Satjabrata Dam.
Pitali smo ga da rangira Crnu Goru međdju 172 svjetske adrese svojih vrhova i avantura. Definitivno ste u top 10 zemalja na svijetu. Priroda i sjajni ljudi čine ovu zemlju fantastičnom. Vidio sam nasmiješena lica, riječi dobrodošlice, prijateljstvo na svakom koraku. Crna Gora u tri riječi? Raj na zemlji.
Pobjeda
foto:
bendinghorizons
