Ukrštanje dva briljantna uma 2003. godine iznjedrio je „Death Note“ - mangu koja je brzo dobila kultni status u svijetu japanskih stripova. Manga serijal, koji je napisao Tsugumi Ohba, a ilustrovao Takeshi Obata, godine 2006. genijalni Tetsurō Araki pretvorio je u genijalni anime koji bespogovorno zaslužuje počasno mjesto u vremenskoj kapsuli. Kada je prošle godine najavljen istoimeni igrani film u režiji Adama Vingarda i produkciji Netfliksa, pretrnuli su fanovi mange na svim meridijanima. Sada kada je ovaj očajni film konačno dostupan na Netfliksu, vidimo da su svi njihovi strahovi bili opravdani.
Gola amerikanština
Radnja mange izmještena je iz Japana u Sijetl, a glumačka postava pretvorena u sliku gole amerikanštine sa jednim jedinim Japancem – pod izgovorom da je bilo nemoguće pronaći više zainteresovanih japanskih glumaca.
Vingardov film stvarno jeste uspio da premaši očekivanja. Umjesto loše adaptacije servirana je očajna, tragikomična tinejdž-emo priča, bez elemenata koji mangu i anime čine remek-djelima. Što je najgore, malo ko će se usuditi da ponovo priđe originalima nakon ove kataklizme.
Sve počinje kada protagonista Lajt dođe u posjed sveske Smrti, koja mu bukvalno pada u krilo sa neba. Sve što je potrebno jeste da upiše nečije ime i odabere način na koji će osoba upoznati crnu priliku koja kad-tad dođe po svakog homo sapiensa.
Mučni minuti počinju istog momenta kada izabere prvu žrtvu. Ako uzmete rječnik i potražite riječ „mesar“, iskočiće Vingardovo ime. Zgadiće vam se ružni i bezukusni kadrovi krvoprolića, pa čak i ako ste veliki ljubitelj filmova usirenih od krvi.
Plitki tanjiri
So na ranu je izgradnja likova, koji su plitki kao duboki tanjir i ograničeni kao terasa najskučenije garsonjere. Lajt je prikazan kao povučeni tinejdžer, a Netfliks širom zatvara prozor u njegove misli i motivacije, tako prokleto dobro sazidane u mangi i animeu.
Liku zastrašujućeg Kire ne ide u prilog ni gluma Nejta Volfa. Nesiguran kao da nije pročitao ni šuplji scenario, a kamoli mangu, šeta kroz film navlačeći ukupno dva izraza lica, ne kapirajući kako da ih „rasporedi“ tokom tragičnih i komičnih scena.
U originalnoj mangi i animeu, Lajt je vrlo poseban. Njegov lik borca za pravdu dobija punoću dok pratimo kako postepeno pretvara u mašinu za ubijanje. Od početka je jasno kako je ravnopravan protivnik detektivu L, još jednom magičnom liku iz originala. Njihov metaforički šah je primjer očaravajuće pametnog pisanja.
Bolna romansa
Lik detektiva L tumači Lejkit Stenfild, koji baca zrak svjetlosti na dvočasovnu Netfliksovu agoniju. Glumac bi se sigurno više potrudio da su njegove scene imale više smisla, čak i uz nejtovsko smetalo u glavnoj ulozi. Lajt, lik koji će postati najopasniji čovjek na planeti, otkriva tajnu o knjizi Smrti, djevojci koju poznaje tačno pet minuta.
Ovakav udar na njegov intelekt razdire priču do srži. Film postaje negledljiv, a napaljeni idiot Lajt gubi svaku šansu da njegov finalni „šah-mat“ ostavi utisak na gledaoce. Slika koja prikazuje prestrašenog tinejdžera, sa manjkom mozga i viškom hormona, koji poluslijepo trči kroz događaje a ipak uspijeva da „prevesla“ druge na kraju, probija granice komičnog.
Zašto je gromovska igra umova zamijenjena romansom bolnom za gledanje? Dragocjeni minuti protraćeni su na nasilno ubačen element. Nejt Volf i Margaret Qualley su pravi duo za priču čija publika mogu biti samo fanovi glupave tinejdž serije „13 Reasons Why“.
Gorak utisak
Pravi „Death Note“ opisuje efekte ubistva društva kao cjeline. Original predstavlja sve ono što nije igrana adaptacija - briljantan socijalni komentar o ljudima koji vrlo lako mogu da počnu da slave „dobronamjernog“ diktatora.
Suvišno je pomenuti nepravdu učinjenu bogu Smrti, Rjuku, fenomenalnom liku kog igra Viljem Defo. Autori igranog filma nemaju pojma šta da rade sa njim. Čuveni glumac bi zablistao da nije dobio lika tanjeg od papira.
Vingardu treba da se oda priznanje za težak posao - mrvljenje više od 12 sati materijala u skoro dvočasovni cirkus na Netfliksu. Za razliku od Pitera Džeksona koji je odradio lošu matematiku sa „Hobitom“ i oskrnavio Tolkinovu svetinju, Adam je imao prostora da napravi fantastičnu franšizu. Nego, nije – i treba ga što prije zaboraviti. Nažalost, to je vrlo teško – ovako nepodnošljivo gorak utisak ne može da ispari lako.
Anja DROBNJAK
FOTO: bollodydisgusting.com / indiewire.com
