Lijepo je voljeti svoju zemlju, korektno je poštovati i ljude koji vole neku drugu zemlju, koja nije tvoja.Sastavni dio te ljubavi je i navijati za svoje sportiste, a ja sebe smatram odista velikim navijačem koji svoju ljubav i odanost najbolje mogu izraziti kroz pjesmu.
Tako sam kao autor teksta sa drugom i po muzici i patriotizmu Markom Đurovićem Markonijem stvorio navijačke himne „Crnogorske ajkule“ i „Zlatne lavice“, a kao jedinstveni autor navijačku pjesmu „Zlatni Lavovi“.
Prosto je u našem mentalitetu da se događaji opišu kroz pjesmu i da ista da onaj dodatni podstrek ka velikim pregnućima, tako da je u meni proradio osjećaj da je pravi trenutak da se kroz pjesmu da jedan mali, ali potreban inpuls našoj košarkaškoj reprezentaciji.

Naravno slijedi i odgovor na logično pitanje zašto baš „Crnogorski bastaduri“, sa jednom riječju u imenu koja nije svima baš jasna.
Takav isti „problem“ sam imao kod pisanja teksta za pjesmu „Ne kukaj nam đede Niko“ (Knez i Rambo), a riječ koja je na moje veliko insistiranje prošla je riječ „džada“ protiv koje su bili generalno svi sa opravdanim obrazloženjem, da niko ne zna što to znači, ali vrijeme je pokazalo da sam na neki način tu riječ spasio od zaborava, što se nadam i u ovom slučaju. Bastaduri su skupina ljudi (stari crnogorski izraz), riječ označava, hrabrost, odvažnost, sposobnost, odlučnost, spretnost, a „valjan“ se opisivalo kao bastašan. Možda se nekom i ne svidi kao i sama pjesma, ali to je lični osjećaj i ja kao autor nemam problem sa kritikama te vrste, štaviše, volim da postoji i pozitivno i negativno mišljenje.
Na kraju ili bolje reći na početku, velika zahvalnost Mihailu Mihi Radonjiću, Mili Nikić, Ognjenu Gvozdenoviću, Nemanji Petroviću i Jovanu Jovoviću, a košarkašima želja da naše nade pretvore u dobar rezultat. Moja želja je bila da kao video podloga pjesme posluže snimci sa prvenstva, ali sam odustao zbog eventualne povrede autorskih prava i odlučio se za ovu krajnje jednostavnu varijantu. Kada me pitaju što znači riječ bastadur, ja odgovorim kontra pitanjem: „Basta li ti da saznaš“?