Ona se, kako je i istakla, prvi put samostalno predstavlja u prvoj privatnoj galeriji „Most“ u Crnoj Gori prema vlastitoj želji. Bila je to i nesvakidašnja prilika da se upoznamo sa stvaralaštvom umjetnice koja se školovala na jednoj od prestižnih škola, firentinskoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Svojim radovima podgoričku likovnu publiku je „vratila“ u galerije s kraja XIX i početka XX vijeka, upravo zbog realizma i impresionizma koje objedinjuje na svojim radovima. Kako nam je rekla, od starih majstora, pa do impresionizma na nju su najveći utisak ostavili Rembrant, Ribera i Rubens.
- Rubens zbog svoje fluidnosti, Rembrant zbog svjetla i pokreta četkicom, a Ribera zbog kontrasta i svjetla – precizirala je ona.
U vremenu multimedije, Adrović je odlučila da se posveti - klasičnom slikarstvu. Ona smatra da je to ispravna odluka za jednog mladog umjetnika.
- Nemam ništa protiv ni jednog savremenog likovnog izraza. Svaka osoba je različita i na različiti način se izražava. Međutim, smatram da je do apstrakcije potrebno mnogo iskustva. Možda ću i ja jednog dana biti apstraktan umjetnik, ali mislim da za to još nisam zrela. Želim da se razvijam postepeno i spontano – rekla je sagovornica Portala Analitika.
Ona dalje navodi da, iako je studirala u Italiji, ostala je u kontaktu sa kolegama iz Crne Gore.
- Posjećujem izložbe ovdje koliko mogu. Imam i par prijatelja slikara. Uglavnom sam u toku sa dešavanjima, jer dok sam u Firenci - čitam o slikarstvu i kulturi u Crnoj Gori. Veoma sam vezana za zavičaj i, dok sam u Italiji, nedostaje mi Crna Gora skoro svakodnevno. Ali, pokušala sam sada da stvaram ovdje i mislim da je to veoma teško. Teško je zbog samog duha, prije svega - zato što nema toliko muzeja. I ti muzeji koji postoje, imaju dobre i kvalitetne slike, ali su ih uglavnom radili strani umjetnici. Na primjer, u Dvorcu kralja Nikole većinu slika su napravili strani umjetnici. Kulturno nasljeđe Crne Gore je dobro, ali mislim da smo preskočili i realizam i akademizam. Zato sam i odlučila da se obrazujem u Italiji, da dopunim to što nedostaje – zaključuje Adrović.
Takođe je odlučila da i dalje radi na sebi, na svom usavršavanju – naročito kada je riječ o likovnom izražavanju. Željela bi uskoro da priredi još neku izložbu – po mogućnosti u njenoj rodnoj Budvi. Do tada, vraća se studijama i već od narednog mjeseca je ponovo na Akademiji u Firenci.
- Za sada mi je plan da studiram vajarstvo, takođe u Firenci, nakon što sam diplomirala slikarstvo krajem 2016. godine. Zato će naredni put to biti - potpuna izložba i, nadam se, jedan i drugi likovni izraz. Do tada, moja prva izložba u „Mostu“ je otvorena do 19. oktobra i svi su pozvani da je posjete – istakla je Adrović.
Prema riječima istoričarke umjetnosti Lucije Đurašković, „likovna ostvarenja Emine Adrović zrače utiskom otvorenosti i radoznalosti dotičući čovjka iznutra, u borbi sa dobrim i lošim osjećanjima u njemu samom, njegovim stalnim ispitivanjem fenomena života i smrti, duha i materije, relacije ja – ti, različitosti u individualnosti“.
- I dok traga za likovnim izrazom u kome će najpotpunije moći iskazati sebe, izabranu temu i svoju poruku, umjetnica je koncentrisana na predmetnu stvarnost preko koje upečatljivo dokazuje da se, bez obzira na mnoštvo različitih umjetničkih pristupa, jedino kroz etičko-estetski preobražaj može dotaći prolazna, energetska, univerzalna suština smisla bitisanja. Iako iskustveno mlada umjetnica, Emina Adrović je svojim posebnim, izuzetno naglašenim i rijetkim talentom uspjela da, preko slike kao posebnog vizuelnog sistema. odnosno preko njenog vizuelnog doživljaja, probudi u našoj duši osjećaj one neobjašnjive božanske tajne skrivene u umjetnosti stvaranja, otvarajući likovnosti mogućnost za nove prostore i poduhvate – kazala je Đurašković otvarajući sinoć izložbu.
