Uprava za zaštitu kulturnih dobara, područna jedinica Kotor, najvjerovatnije tokom ove nedjelje donijeće rješenje o poništenju saglasnosti iz 2022. godine kojom je odobrila konzervatorski projekat rekonstrukcije stambeno-poslovnog objekta u Starom gradu Budva, investitora Anta Dragičevića, saznaje Pobjeda. Ova odluka uslijedila je nakon što je Ministarstvo kulture i medija, rješenjem iz juna 2024. godine, poništilo prvobitno rješenje Uprave i predmet vratilo na ponovni postupak, uvažavajući žalbu koju je podnio Petar Antonioli iz Budve preko advokatice Jelene Brajković.
Uprava je, nakon sprovedenog ispitnog postupka, zaključila da dostavljeni konzervatorski projekat, koji je u junu 2022. godine izradila firma „Restart-ing“ iz Budve, ne ispunjava konzervatorske uslove iz decembra 2020. godine, te da projektovana spratnost objekta (P+1+PK) nije zasnovana na validnoj arhivskoj i terenskoj dokumentaciji.
Spor je, podsjetimo, započeo kada je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na konzervatorski projekat rekonstrukcije objekta u Starom gradu na katastarskoj parceli 2708/3, čiji je vlasnik Ante Dragičević. Projekat je predviđao gabarite P + 1 + PK (prizemlje, sprat i potkrovlje), što je izazvalo reakciju mještana i stručnjaka, koji su tvrdili da ovakva spratnost nije u skladu sa istorijskom i urbanističkom tradicijom Starog grada Budve.
PRETPOSTAVKE
Kako je navedeno u obavještenju Uprave, uvidom u austrougarski katastar konstatovano je da je na predmetnoj parceli postojao objekat površine 39m², sa jednom prostorijom, bez naznaka o spratovima. Niti jedan drugi relevantan izvor nije dostavljen koji bi potvrdio postojanje nadogradnje, niti su sprovedena dodatna istraživanja koja su bila predviđena izdatim konzervatorskim uslovima.
Skele na kući u izgradnji u Starom gradu u Budvi
- Predmetnim projektom iznesene su pretpostavke o njegovom izgledu i sadržini, a jedina priložena autentična dokumentacija je prepis iz starog austrougarskog katastra gdje se navodi da se na lokaciji koja odgovara predmetnoj nalazi objekat površine 39 metara kvadratnih sa jednim lokalom, što znači da predmetni objekat ima jednu prostoriju, a ne poslovni prostor (objekat sa jednom prostorijom).
Takođe, nije dostavljeno neko dodatno autentično arhivsko istraživanje kojim bi se dokazalo postojanje jednog ili više spratova na predmetnom objektu u nekom drugom periodu, prije austrijskog perioda (pod uslovom da je bio srušen u nekom od zemljotresa) ili nakon, ukoliko je bio dozidan naknadno – navode iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Što se pretpostavki tiče, kako ističu iz UZKD, ne može se ništa sa sigurnošću dokazati za period prije austrougarske vlasti u Budvi, s obzirom na to da je Budva bila žrtva više zemljotresa i razaranja kroz istoriju.
- Dakle, bez nekih konkretnih dokaza ne može se tvrditi da je predmetni objekat ikada imao spornu spratnost, odnosno rezultati istraživanja, koji su sastavni dio konzervatorskog projekta, ne dokazuju opravdanost planiranih intervencija. To dalje ukazuje da predmetni projekat nije urađen u skladu sa izdatim konzervatorskim uslovima, jer planirana rekonstrukcija objekta nije u skladu sa rezultatima sprovedenih istraživanja – ističu iz Uprave.
Posebno je naglašeno da se konzervatorski projekat mora izrađivati na osnovu autentične dokumentacije, što ovdje nije bio slučaj. Uprava se pozvala na član 97 Zakona o zaštiti kulturnih dobara koji jasno definiše da rekonstrukcija podrazumijeva obnovu uništenog kulturnog dobra samo na osnovu potvrđene istorijske dokumentacije o njegovom izgledu i sadržini. U izjašnjenju advokatice Jelene Brajković, koje je dostavljeno u sklopu ovog postupka, navodi se da konzervatorski uslovi nijesu ispoštovani i da je samim tim dovedena u pitanje zakonitost izdavanja saglasnosti. Posebno se ukazuje na nelogičnosti u projektu i kontradikcije između navoda projektanta i zatečenog stanja na terenu, kao i na ranija upozorenja bivšeg glavnog arhitekte Budve Vladana Stevovića da spratnost predviđena projektom nije u skladu sa urbanističkim planom iz 1985. godine.
PRAVNI HAOS
Sa druge strane, pravni zastupnik investitora Dragičevića, advokat Tomica Knežević, u svom opširnom izjašnjenju navodi da je njegov klijent žrtva „pravnog haosa“ i „institucionalne harange“. On tvrdi da je Dragičević gradio isključivo u skladu sa zakonom, na osnovu izdatih dozvola i da su sve optužbe na njegov račun proizvod ličnih animoziteta komšija koji, kako tvrdi, i sami imaju nelegalne objekte.
- Zaista je teško životno objasniti kroz kakvu golgotu prolazi stranka Dragičević Ante i njegova porodica u ovom postupku, čemu umnogome doprinosi pravno neznaven i površan rad državnih institucija koje bi trebalo svoja ovlašćenja vršiti na jedan krajnje profesionalan, objektivan i nepristrasan način. U najkraćem, stranka u ovom postupku i njegova porodica se osjećaju maltene progonjenim i šikaniranim konstantnim i ničim izazvanim medijskim i institucionalnim atacima, samo zbog toga što među rijetkima u ovoj državi zakonito rade na rekonstrukciji svog porodičnog doma koji se nalazi u Starom gradu Budva, a što se ne dopada pojedinim komšijama koji su i kreatori čitave ove harange koja je izazvala institucionalni haos – navodi se u izjašnjenju koje je Upravi podnio Knežević.
Prema njegovim riječima, blago rečeno, institucije se nijesu snašle u ovom konkretnom slučaju i u svom radu i mišljenjima lutaju bez pravca očigledno se priklanjajući onome ko vrši veći medijski pritisak, a ne onome ko radi i postupa na osnovu pozitivnih propisa države Crne Gore.
- Kako drugačije sem tako objasniti situaciju u kojoj po žalbi nekog ko nije stranka u postupku, nakon skoro dvije godine od pravnosnažnosti rješenja o davanju saglasnosti na konzervatorski projekat, prvostepeni organ prvo prihvata žalbu kao takvu i upućuje je drugostepenom organu, koji nakon toga blago rečeno donosi skandaloznu odluku i ukida pravosnažno rješenje po žalbi „stranke“ koja nije bila stranka u postupku. Lako se složiti sa tim da je na djelu pravni i institucionalni haos – navodi Knežević.
Poseban naglasak stavljen je na tvrdnju da je sadašnji stav Uprave suprotan njihovom ranijem stavu, koji je bio zasnovan na istim činjenicama i dokumentima. - Zašto i na osnovu čega vaš organ u predmetnom obavještenju (suprotno svim pravilima i načelima upravnog postupka) nagovještava dijametralno drugačiji stav, zaista je nepoznanica i u krajnjem degradira kako vašu instituciju, tako i uvodi pravnu nesigurnost u upravni sistem države Crne Gore - navodi se u izjašnjenju.
Advokat upozorava da će, ukoliko se nastavi s donošenjem „nezakonitih, subjektivnih, proizvoljnih i nesavjesnih“ rješenja, biti prinuđeni da se pravno zaštite svim raspoloživim sredstvima. Takođe ukazuje na moguće povrede prava njegovog klijenta iz člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji garantuje pravo na dom.
- Ukoliko se nastavi sa potiranjem prava mog vlastodavca, biće povrijeđeno i njegovo pravo na dom - navodi advokat, pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava koja priznaje i faktično stanovanje kao zaštićenu kategoriju.
Na kraju izjašnjenja, pravni zastupnik investitora izražava nadu da će Uprava ipak donijeti zakonitu, objektivnu i nepristrasnu odluku, sagledavajući sve okolnosti i dokaze na pravi način.
POVJERENJE
Podsjećamo, objekat koji je predmet spora je skoro u potpunosti završen. Njegovo eventualno uklanjanje, ukoliko bi se odluka Uprave potvrdila i formalizovala u rješenju, otvorilo bi pitanje naknade štete i odgovornosti države zbog izdavanja prethodno pravosnažne dozvole. S druge strane, ukoliko Uprava ipak donese novo rješenje kojim daje saglasnost, protivnici rekonstrukcije najavljuju pokretanje postupka pred nadležnim sudovima. Cijeli slučaj tako poprima konture šireg pravnog i društvenog pitanja u Crnoj Gori: kako izbalansirati zaštitu kulturne baštine sa pravom građana na korišćenje svoje imovine i kako obezbijediti da institucije dosljedno i jednako primjenjuju zakon, bez obzira na pritiske bilo koje vrste. Ishod ovog slučaja može imati značajne posljedice kako po konkretne učesnike postupka, tako i po ukupno povjerenje građana u pravni sistem.
Dodatno pitanje koje se otvara jeste: da li se od investitora može tražiti vraćanje objekta u prvobitno stanje ukoliko je djelovao na osnovu pravosnažnih rješenja? Iako pravni okvir teorijski omogućava rušenje objekta u slučaju da se naknadno utvrdi nezakonitost, praksa u Crnoj Gori rijetko ide u tom pravcu, posebno kada su objekti završeni, a procesne greške nijesu učinjene voljom investitora.
Slučaj je dodatno zakomplikovan činjenicom da su slični objekti u neposrednom okruženju takođe podložni različitim tumačenjima. Iako u pojedinim djelovima Starog grada postoje spratni objekti, ostaje pitanje da li su oni rezultat planskih intervencija iz prethodnih epoha, izuzetaka u prostornoj dokumentaciji ili nezakonitih dogradnji koje nikada nijesu bile predmet adekvatne pravne evaluacije. To stavlja i Upravu i Ministarstvo pred izazov da pojasne kriterijume na osnovu kojih se donose odluke. Bez obzira na ishod, ostaje utisak da je slučaj Dragičević više od lokalne komšijske svađe - on postaje simbol šire borbe između zakona, nasljeđa, interesa i institucionalne odgovornosti.
Nadu u uspjeh dobili „pukim slijedom donošenja nezakonitih odluka“
Advokat Tomica Knežević, pravni zastupnik Anta Dragičevića, u izjašnjenju koje je uputio Upravi za zaštitu kulturnih dobara navodi da je objekat u Starom gradu skoro pa završen, te da je u njegovu rekonstrukciju i restauraciju investitor Dragičević uložio ogroman novac kako bi sebi i svojoj porodici obezbijedio dom.
- Tokom cjelokupnog perioda trajanja radova, on i njegova porodica bili su meta ostrašćenih komšija (upravo lica koja se u predmetnim postupcima pred Upravom za zaštitu kulturnih dobara pojavljuju kao „stranke“), za koje će se u drugim postupcima utvrditi nezakonitost njihovog postupanja kada su u pitanju radovi u Starom gradu (koje su vršili bez iti jednog relevantnog dokumenta) i koji nijesu birali sredstva (mediji, prijave inspekcijama, krivični i upravni postupci i dr.) kako bi osujetili planove Dragičevića da izvrše rekonstrukciju objekta koji će im služiti kao porodični dom. Svi njihovi pokušaji i nasrtaji na imovinu Dragičevića bili su osujećeni i bezuspješni, a jedino su pukim slijedom donošenja nezakonitih i pogrešnih upravnih odluka isti dobili nadu u krajnji uspjeh – navodi Knežević.
