Piše:
Vladimir Maraš
Nedavno sam imao čast da prisustvujem jednom od najboljih koncerata u posljednje vrijeme. Službeni put u Beograd poklopio mi se sa tajmingom koncerta jedne od najvećih svjetskih pop zvijezda. Gordon Samner, poznatiji kao Sting, održao je koncert u beogradskoj Areni u nedjelju veče u okviru turneje „57th and 9th“.
Pred približno 15.000 fanova, sa perfektnim ozvučenjem i pod fantastičnom rasvjetom, Sting je skoro dva sata vodio publiku kroz autorski prostor i potvrdio da je, uzimajući u obzir okolnosti na svjetskoj pop-rok sceni, s pravom ostao posljednji Mohikanac i podsjetnik nemoći koju najčešće nosi moderna svjetska muzika.
Čovjek u sedamdesetim, perfektnog stava i držanja, nije se ni oznojio - a dao je sebe do kraja. Iako ga ljudi doživljavaju isključivo kao pjevača, Sting je mnogo kompleksnija muzička ličnost. Kompozitor, tekstopisac, aranžer, producent, bas gitarista, vokalni solista. Harizmatični kreativni predator. Nakon odlaska nekih muzičkih velikana, Sting sigurno ostaje dominantna figura svjetske pop baštine.
*****
Tog dana srpska prijestonica bila je živopisno aktivna. Gradsko jezgro na nekoliko mjesta trpi ozbiljne rekonstrukcije, pa su muzički kružni tok na Slaviji, prostor kod Vukovog spomenika, pa čak i Brankov most pod saobraćajnim blokadama. Još kad dodate bogat sportsko-kulturni program te nedjelje, dobijate haos u najavi.
Dakle, dan je počeo policijskom blokadom grada zbog najavljene Parade ponosa. Nakon toga čekao se maraton, a otprilike u isto vrijeme kada je Sting započinjao nastup u večernjem terminu, košarkaška reprezentacija Srbije borila se za zlato na Evropskom prvenstvu. Izborila je srebro - ali je zato Sting uzeo zlato.
Proveo nas je kroz „the best of“ svog stvaralaštva, koristeći priliku da promoviše nasljednika. Njegovo ime je Džo Samner, četrdesetih je godina i neodoljivo podsjeća na ćaću - i likom i glasom. Ipak, kad se tajo pojavi na sceni, sve drugo pada u vodu.
Nije bilo drugačije ni sa jednim od najpoznatijih muzičkih i studijskih kreatiavaca koji odavno dijele binu sa Stingom. Dominik Milergitarista je zavidne muzičke reputacije, nevjerovatne muzičke energije i vanserijskog talenta. I njegov sin je dio benda na ovoj turneji. Gitarista Rufus Miler na bini bio je skroman, u drugom planu, odrađivao je zadate role tatinim stilom - precizno i profi.
Tako je to u normalnom svijetu - kada ste dijete potvrđeno velike muzičke zvijezde, ako imate talenat i volju da se bavite istim poslom, čak i ako i sami vrcate od nadarenosti, neuporedivo vam je teže. Preciznije, skoro je nemoguće ići stopama roditelja koji ostave trag vrijedan nekog „Hall of Fame“ dometa. Uvijek vam je potrebno još nešto. Najčešće, to „nešto“ bude nedostižno.
Što reče jedan moj prijatelj, prilično klaustrofobično zvuči ta priča o Stingovom koncertu u Beogradu - u srcu zemlje Zadruge, Parova i Farme. U pravu je. To jeste opasan kulturološki momenat. Ipak, još je opasniji ovaj naš, jer i mi smo zemlja „Zadruge, Parova i Farme“ - ali bez Stingovog koncerta.
U međuvremenu,dok sam bio odsutan, shvatio sam da me neko prozvao i volom. Lepo. Ide nam neko značajno poskupljenje 'iljadu posto.
*****
Finale Evropskog prvenstva u košarci riješeno je pobjedom jugoslovenske škole košarke. Liše Crnogoraca. U Sloveniji ljudi slave, dresova reprezentacije nema, razgrabljeni su. U Srbiji, ljudi su razočarani poslije finala. Dresova po prodavnicama takođe nema. Već kad se sve sleglo sjutradan, srebro je već bilo „belo zlato“. Svi zadovoljni.
U Crnoj Gori, dresova nacionalne reprezentacije ima u izobilju. Još od prošlog ciklusa i Evropskog prvenstva. Ovdje smo se nakon formalnog zadovoljenja naših ciljeva, što je bio prolazak prve faze, okrenuli navijanju za Srbiju ili protiv nje. Kako ko.
Veoma malo ljudi gleda sport zbog sporta. Najčešće je riječ o liječenju sopstvenih frustracija i trauma. No, to su posljedice sprovođenja raznih politika.Ne vidim ja brzo ozdravljenje.
Valjalo bi da što prije shvatimo da su ljudi sa ovih prostora osuđeni jedni na druge. I da to nije loše. To treba da bude dobro. Naše različitosti nijesu nužno mana - na nekim drugim tržištima treba da budu prednost. Samo još da ljudi to shvate. Da treba da dijelimo kulturu i sport, podržavamo jedni druge na svim poljima i normalno živimo svoje živote.
Dok se to ne dogodi, tavorićemo. Bićemo lak plijen većim igračima, jer smo ovako rascijepljeni sasvim neupotrebljivi. Što je najgore i što se vidi iz aviona, neupotrebljivi smo i sebi. Svako na svoj način.
