Piše:
Marija Ivanović
Romantična komedija. Eufffff. Dovoljno je samo da izgovorite ove dvije riječi pa da izazovete cunami prevrtanja očiju ili kolektivno povraćanje. Bioskopi se svakog mjeseca pune priglupim rom-komsima čiju je radnju lako dešifrovati poslije nekoliko sekundi. Ljepuškasta glupačica i glupan se zaljubljuju, nailaze na glupu prepreku, zaobilaze glupu prepreku, padaju jedno drugom u zagrljaj i prave glupu dječicu živeći srećno do kraja života. Čak i ako ponekad izmili simpatična romantična komedija, rijetko nam donese nešto vrednije od zabave za jednokratnu upotrebu, a kamoli otvori prozor u drugi svijet – što jeste jedna od „obaveza“ filmske umjetnosti.
Upravo jedan takav prozor ove godine otvorio je film „The Big Sick“ u režiji Majkla Šovoltera – slatki, ali vrlo pronicljivi esej o ljubavi u doba identitetskih, kulturoloških i svih drugih kriza.
Pakistanac i bjelkinja
Veliki indi hit, koji je premijerno prikazan na Sandensu, donosi priču o vezi Kumaila (Kumail Nandžijani), stend-ap komičara pakistansko-američkog porijekla, i slatke studentkinje Emili (Zoi Kazan). Kumailova konzervativna porodica očekuje od njega da pronađe „održivu suprugu Pakistanku“, a on to nekako zaboravlja da pomene svojoj „previše bijeloj“ djevojci.
Veza puca nakon što Emili napokon sazna istinu, i to slučajno preturajući po fotografijama svih neudatih Pakistanki u Americi koje je Kumailu pokušala da uvali majka. Nedugo potom, djevojka obolijeva od misterioznog virusa. Ljekari je stavljaju u medicinski izazvanu komu i nemaju pojma kada će se probuditi. Kumail je spreman da čeka, ali Emilini roditelji (Rej Romano i Holi Hanter) zahtijevaju da ostavi njihovu porodicu na miru. I pravi cirkus počinje.
Šarmantni parovi
„The Big Sick“ ruši opšta mjesta iz tipičnih rom-komsa. Glavni problem mladog para nije, na primjer, treća osoba, već nešto mnogo nepobjedivije – bolest, smrt, kriza identiteta, strah od gubitka porodice. Vrsni scenario i perfektni kasting glavni su krivci za to što Kumailova pripovijest postaje priča svih gledalaca.
Gledajući Kumaila i Emili, poželjećete da se družite sa njima. Toliko je dobra hemija između Kazan i Nandžijanija, kom je ovo prva velika uloga poslije sporedne role u seriji „Silicon Valley“ i zilion bezimenih Pakistanaca u američkim filmovima. Pravićete kučeći izraz lica svaki put kada vidite Kazan. Glumica nikada nije imala šarmantniju ulogu, a svakako je nemoguće ne zavoljeti curu koja uživa u gledanju horora „Night of the Living Dead“ na prvom sastanku!
Nego, Nandžijani i Kazan su ništa u odnosu na momente koje donose Romano i Hanter. Njegova zabrinuto-papučarska smirenost i njeno varničenje kradu svaki kadar. Emili dobar dio filma provodi u komi, pa Romano, Hanter i Nandžijani grade mozaik fantastičnih scena, od kojih je ubjedljivo najbolja razgovor o 9/11. Kumail na pitanje šta misli o terorističkom napadu odgovara: „To je, naravno, bila tragedija. Izgubili smo 19 najboljih ljudi.“
Rušenje stereotipa
Ovo je samo jedna u nizu fora na račun stereotipa o muslimanima koji su gotovo uvijek jednodimenzionalni u filmovima i vječito definisani samo svojom vjerom. Najbolja stvar u vezi sa filmom „The Big Sick“, koja ga zapravo čini mnogo većim i važnijim od obične slatkaste komedije, jeste otvaranje prozora u njihovu kulturu.
Pritom, dok gradi drugačiju sliku o sudaru dvije naizgled nespojive porodice, „The Big Sick“ ostaje apsolutno nepretenciozan. Ne napada, niti pokušava da popuje, što je posebno pohvalno u eri kada „slobodoumne“ glave ubacuju Trampa u svaku priču o našoj civilizacijskoj obavezi da prihvatimo različitosti. Saopštava velike životne istine spakovane u svakodnevne dijaloge, i to većinom uspješno žonglirajući sa tri žanra – romasom, dramom i komedijom.
„The Big Sick“ je mogao da bude kraći, kompaktniji i bolji u dijelu posvećenom stend-apu, ali ni najsladunjaviji momenti ne mogu da pokvare utisak o cjelini. Lijepo je što vam uopšte neće biti važno ako tek nakon gledanja filma saznate da je inspirisan istinitom pričom o vezi glavnog glumca i njegove supruge Emili V. Gordon, koji potpisuju scenario. Niti vam može biti spojlovan srećni kraj ako saznate da su Kumail i Emili proslavili deset godina braka na premijeri.
Jednostavno je: cjelokupna priča i glumačka ekipa su toliko prirodni da je nemoguće ne povjerovati da ovakvi ljudi negdje postoje. I složiti se sa Nandžijanijevom tvrdnjom poslije izlaska iz bioskopa: „Političari treba što više da se seksaju sa imigrantima. Onda ne bismo imali problema!“
Ocjena: 8,1/10
Režija: Majkl Šovolter Uloge: Kumail Nandžijani, Zoi Kazan, Holi Hanter, Rej Romano, Anupam Ker, Zenobija Šrof Trajanje: 120 min
Trejler: https://www.youtube.com/watch?v=PJmpSMRQhhs
FOTO: hdwallpapers.in
