Godine su Elisu Kuperu donijele auru rokenrol šamana u zlatnoj jeseni bogatih plodova. U sedamdesetoj godini, ikona šok roka zvuči bolje nego ikad: njegov glas uspijeva da bude pakleno strašan, mudrački pitom i zreo ali i zavodnički - sve u istoj pjesmi. I da, Vinsent Furnije je u najboljoj koncertnoj formi života!
Nego, velika svjetska koncertna turneja bila je samo jedan od razloga da legenda temeljno pristupi stvaranju albuma „Paranormal“ - 27. ploče u čak 49 godina karijere.
Miris apokalipse
U izvjesnom smislu, novi album bio je veliki izazov zato što je Elis Kuper žanrovski lutao i pravio vratolomne eksperimente prethodne tri decenije, čak i u okviru samo jednog albuma. Najbolji primjer je ploča „Welcome 2 My Nightmare“, na kojem je prije šest godina učestvovala sint pop ikona Kesha, ali i titan amerikane, Paterson Hud - frontmen kultnog benda Drive By Truckers!
Muzičari jednostavno vole da rade sa velikanom blistavog talenta – naročito grupa Motley Crue koja je, uz Kuperovu asistenciju, krajem osamdesetih gurnula kompletnu glem metal scenu u laganiji, kalifornijski rok za najšire mase.
To što na albumu „Paranormal“ učestvuju Bili Gibons iz ZZ Top i Leri Malen iz grupe U2 tek donekle naslućuje, ali ne daje ni približan odgovor na pitanje na kakav nas teren izvodi Kuper.
Naprotiv, upravo od naslovne pjesme jasno je kako je riječ o brižno spremanom, beskompromisnom prog-metalu, glamuroznom i teatralnom, baš kako doliči atmosferi apokalipse!
Upravo na toj pozornici se „tvorac šok-roka“ snalazi kao riba u moru. Dok pjeva o masovnom uništenju kao posljedici ambicije i pohlepe, ili saobraćajnim nesrećama koje odnose previše života, ili o neobičnoj, njemu tako svojstvenoj intimi poremećenih umova, jasno je da je pred nama onaj stari Elis. Ravan svom najslavnijem izdanju iz sedamdesetih - ako ne i bolji!
Tantričko iskustvo
Gitaristi Tomi Henriksen i Tomi Denander su poput pretorijanaca, spremni da iznesu starog imperatora bezbjednog i blistavog pred legije fanova. Početak albuma je pomalo oprezan, introvertan i pesimističan, ali zato je finiš galopirajući, poput trijumfalnog marša. Veliku pobjedu najavljuje balada „The Song of A“, a onda Kuperova stara ekipa iz originalnog benda iz sedamdesetih pretvara dvije posljednje pjesme u tantričko isustvo za svakog iskrenog metalca.
Nego, Kuper sve to ipak ne smatra pretjerano ozbiljnim, koliko god pompezan i gizdav bio. Tako je spreman da šaljivo i teatralno provuče aluzije na neke od svojih najvećih pjesama („rođen sam kao beba od milijardu dolara u dijamantskoj haljini“ i „ona je kao prljav pehar otrova koji ne mogu odbiti“).
To je dosta za zaključak kako je velikom majstoru potrebno svega nekoliko starih trikova za neočekivan, trijumfalan pohod. I sasvim dovoljno da ga umorno, uspavano metal carstvo dočeka cvijećem i lovorikama... S. STAMENIĆ
Ocjena: 80/100
Link: https://www.youtube.com/watch?v=NlEcM53kj_I&list=PLQL8vLGlM3mkMQ_xundUsfY9SFDFRsIL-
FOTO: maxrocks.net / alicecooper.com
