Njegov drugi nastup na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta bio je potpuno drugačiji od onog u junu 2015. godine, kada je izveo Koncert za violinu i orkestar Feliksa Mendelsona.
- Djelo Mendelsona je izuzetno poznato i često izvođeno, za razliku od ovog Šumanovog. Ipak, i ovo je veoma značajno djelo, kako za publiku, tako i za orkestar i solistu.
Večeras bilo veoma prijatno svirati za publiku u CNP-u, jer je orkestar bio veoma dobro pripremljen. Pokazali su se veoma dobro u izvođenju ovako teškog djela. Mogli ste u orkestru da čujete veoma dobre soliste, poput onih na oboi, čelu, violi.
S druge strane, bilo je lijepo izvoditi ovaj koncert zbog dirigenta, koji je i sam violinista, veoma dobar, pa do detalja poznaje ovaj koncert - kazao je Počekin za Portal Analitika.
Iako je se popularnost Mendelsonovog Koncerta za violinu i orkestar ne može porediti, on ističe da voli Šumanovo djelo, „iako ga nije često izvodio do sada - možda nekih pet puta“.
- Ono što je bila naša namjera jeste da publici predstavimo jedan veliki, klasični koncert, lijep i romantičan. Nadam se da smo i ostvarili tu našu zamisao - dodao je.
Naš sagovornik dalje navodi kako je riječ o djelu koje zahtijeva više vremena kako bi bilo prezentirano na pravi način, tim prije što zahtijeva izuzetnu violinsku tehniku.
- Nije mi bilo teško da pripremim ovaj koncert, jer ga volim. Međutim, ovakvo djelo nije nešto što mogu da izvedem u svakom trenutku, znate - da ga izvježbam od danas za sjutra. Svakom violinisti je potrebno neko vrijeme da pripremi ovakvo djelo za izvođenje. I na tome mora posebno samostalno da radi - ističe on.
Konačno, kada je riječ o Podgorici i njenoj publici, nada se novim susretima.
- Iskreno se nadam da ću ponovo nastupati ovdje - zaključuje naš sagovornik.
U sezoni koja će biti posvećena djelima Šumana, Šuberta i Štrausa, publika će u CNP-u 24. oktobra moći da čuje slovenačkog hornistu Boštjana Lipovšeka, dok će isperd orkestra biti publici već dobro poznat francuski dirigent Mark Korović. Na programu su Koncert za horn i orkestar u es-duru broj 1, opus 11 Riharda Štrausa, te Treća simfonija u es-duru opus 55 Ludviga van Betovena, poznatija kao „Eroika“.
K.J.
Foto: MCCG/D.Miljanić
